Velike kompanije u Evropskoj uniji od danas više ne smiju uništavati neprodatu odjeću i obuću, u skladu s novim pravilima koja su stupila na snagu.
Uredba EU obavezuje kompanije da neprodatu robu preprodaju ili doniraju umjesto da je uništavaju. Uništavanje se u pojedinim slučajevima smatralo jeftinijim od skladištenja, obnove ili ponovnog stavljanja proizvoda u prodaju.
Izuzeci su predviđeni za robu koja je opasna, oštećena ili kontaminirana, kao i za proizvode koji se ne mogu ponovo koristiti ili obnoviti. Također, predmeti ponuđeni humanitarnim organizacijama sa sjedištem u EU, a koje ih ne prihvate u određenom roku, mogu biti uništeni.
Nova pravila će se kasnije proširiti i na dodatne kategorije kompanija. Ona su dio Uredbe EU o ekodizajnu, koja je stupila na snagu u julu 2024. godine.
Njemačko udruženje trgovaca na malo (HDE) saopćilo je da bi zabrana mogla koristiti potrošačima jer će povećati ponudu robe po sniženim cijenama kroz outlet centre, diskontne prodavnice i tržište polovne robe.
Generalni direktor HDE-a Stefan Genth smatra da bi nova pravila mogla imati i pozitivan utjecaj na okoliš.
„Manje gotovo nove odjeće završavat će kao otpad, a više proizvoda će biti preprodano ili donirano“, rekao je Genth.
Ipak, upozorio je da će trgovci biti suočeni s određenim izazovima.
„Ne može se sva neprodana roba lako preprodati ili donirati“, istakao je, navodeći kao razloge oštećenu ambalažu, visoke logističke troškove, nedovoljnu potražnju ili nisku vrijednost proizvoda.
Prema njegovim riječima, trgovci će imati dodatne troškove skladištenja, sortiranja, obnove i ponovnog plasmana robe, kao i nove administrativne obaveze i praktične izazove povezane s donacijama i prodajom polovne robe.
Izazov ultra-brze mode
Njemačko udruženje modne industrije pozdravilo je novu uredbu.
„Odjeća je vrijedan proizvod i njeno uništavanje treba izbjegavati“, rekao je generalni direktor Thomas Lange, dodajući da zabrana šalje važnu poruku o odgovornijem korištenju resursa.
On smatra da će uredba imati ograničen utjecaj na većinu evropskih proizvođača odjeće, jer se neprodana roba uglavnom ne uništava. Veći problem, kako navodi, predstavljaju ogromne količine jeftine robe ultra-brze mode koju potrošači naručuju direktno od dobavljača izvan Evrope.
Lange je pozvao da i te kompanije snose dio troškova prikupljanja, sortiranja i reciklaže tekstila, kao što to čine evropski proizvođači.
S druge strane, Savez njemačke tekstilne i modne industrije kritikovao je zakon, ocjenjujući da donosi dodatnu birokratiju domaćim kompanijama, dok ne rješava suštinske probleme povezane s brzom modom.
Industrijski stručnjak Jonas Stracke izjavio je da su za veću održivost potrebni efikasniji sistemi prikupljanja, sortiranja i reciklaže, prenosi SEEbiz.
„Bez toga zabrana uništavanja ostat će samo mrtvo slovo na papiru. U praksi, nažalost, ne doprinosi stvarnoj cirkularnoj ekonomiji“, rekao je Stracke.
Ekološke organizacije traže strožu kontrolu
Ekološke organizacije uglavnom podržavaju zabranu, ali upozoravaju na moguće zloupotrebe.
Moritz Jäger-Roschko iz Greenpeacea ocijenio je da je zabrana u osnovi ispravna, ali da postoje određene pravne rupe.
„Kompanije bi mogle zaobići pravila, na primjer pogrešnim označavanjem proizvoda. Bez dosljedne primjene propisa teško je očekivati značajne promjene“, upozorio je.
WWF je zabranu nazvao važnim prvim korakom, ali je naglasio da će njena efikasnost zavisiti od nadzora i provođenja pravila.
Prema podacima Evropske komisije, između četiri i devet posto neprodanog tekstila u Evropi svake godine bude uništeno, iako nikada nije korišteno, pri čemu nastaje oko 5,6 miliona tona emisija ugljendioksida.