Ovo su ekonomski najuspješnije zemlje u 2025, među njima i jedna iz regije

Prikupljeni su podaci o pet pokazatelja: inflaciji, "rasprostranjenosti inflacije", BDP-u, zaposlenosti i kretanju berzovnih indeksa, za 36 više-manje bogatih država. Zatim su rangirani prema uspjehu na svakom od tih područja i tako izračunata ukupna ocjenu ekonomskog uspjeha u 2025. (op.a. prvi na ljestvici je Portugal, druga je Irska, treći Izrael, četvrta Kolumbija, a peta Španija).

U aprilu, kada je američki predsjednik Donald Trump započeo svoj trgovinski rat, investitori i mnogi ekonomisti očekivali su oštru globalnu recesiju. No na kraju će globalni BDP ove godine vjerovatno porasti za oko 3%, što je otprilike jednako kao i prošle. Nezaposlenost je gotovo posvuda ostala niska.

Berze su zabilježile još jednu godinu solidnih prinosa. Jedino što zaista zabrinjava jest inflacija, koja je u zemljama OECD-a i dalje iznad ciljanog nivoa od 2% koju postavljaju centralne banke.

Dobre vijesti za jug Evrope. Nakon pobjede Španije prošle godine, Portugal ovoga puta ima najuspješniju ekonomiju. U 2025. godini Portugal je spojio snažan rast BDP-a, nisku inflaciju i živahno tržište dionica. Visoko su se plasirale i druge članice europodručja koje su se mučile tokom 2010-ih, uključujući Grčku na šestom mjestu (pobjednicu 2022. i 2023.) i Španiju.

Izrael je nastavio snažan oporavak nakon haosa iz 2023., dok je Irska za dlaku ostala bez prvog mjesta. Kolumbija je pak imala i snažan ekonomski rast i doživjela procvat berze.

Najlošije su pak prošle sjevernoevropske zemlje. Estonija, Finska i Slovačka gužvaju se pri samom dnu ljestvice. Njemačka nešto bolje stoji nego prethodnih godina, ali i dalje loše, opterećena slabim tržištem rada. Velika Britanija imala je, slično kao Njemačka, pomalo mlaku godinu. Francuska, uprkos političkom haosu, postiže prilično dobar rezultat.

S druge strane Atlantika, Sjedinjene Američke Države nalaze se tek u sredini ljestvice i stoje lošije čak i od Italije. Tržište rada u Americi jest snažno, ali ne i spektakularno, a relativno visoka inflacija snižava rejting.

Prvi pokazatelj stanja ekonomije je temeljna inflacija, koja isključuje cijene hrane i energije zbog njihove volatilnosti. Što je godišnja stopa bliža 2%, uobičajenom cilju središnjih banaka, to je zemlja bolje rangirana na ljestvici The Economista.

Inflacija u Turskoj daleko je viša nego bilo gdje drugdje, ponajprije zbog nekonvencionalnih ekonomskih politika predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Estonija, koja se još uvijek oporavlja od energetskog šoka iz 2022., druga je najlošija, s temeljnom inflacijom od gotovo 7% u trećem tromjesečju 2025. U Velikoj Britaniji temeljna inflacija niža je nego u isto vrijeme prošle godine, ali je i dalje visoka, oko 4%, što je znatno iznad nivoa koji bi Banka Engleske smatrala poželjnim.

U nekim zemljama temeljna inflacija je, naprotiv, preniska. To vrijedi za Švedsku, gdje je gotovo nepostojeća. Potrošačima, umornima nakon četiri godine snažnog rasta cijena, to možda zvuči odlično. No u takvom scenariju ekonomisti strahuju od deflacije, koja obeshrabruje potrošnju i povećava stvarni teret dugova. Blaga inflacija bolja je nego da je uopće nema.

Slične, vrlo slabe stope inflacije bilježe i druge države, uključujući Finsku i Švicarsku. Iako je inflacija u Japanu viša nego tokom 2010-ih, ni približno ne nalikuje pregrijavanju kakvo se bilježi drugdje.

Pokazatelj „rasprostranjenosti inflacije” (inflation breadth) govori sličnu priču. On mjeri udio proizvoda i usluga u potrošačkoj košarici čije cijene rastu više od 2% godišnje. U nekim je zemljama taj udio naglo porastao (među njima i u Sjedinjenim Američkim Državama), što je možda posljedica ekspanzivne fiskalne politike. Čak i danas, cijene više od 85% stavki u australskoj potrošačkoj korpi rastu brže od 2% godišnje.

A što je s rastom ekonomije i zapošljavanjem? Ovdje se posebno ističe Portugal. Turizam je procvjetao, a mnogi bogati stranci sele u zemlju kako bi iskoristili niske porezne stope. Rast BDP-a osjetno je iznad evropskog prosjeka. Češka bilježi solidan rast i proizvodnje i zaposlenosti, što je gura u gornju trećinu naše ljestvice. Nasuprot tome, Južna Koreja bilježi pad zaposlenosti. Norveška, snažno izložena robnim tržištima i brodarstvu, trpi posljedice usporavanja svjetske trgovine.

U trećem tromjesečju ove godine Irska je zabilježila ekonomski rast veći od 12% na godišnjoj razini, što zvuči spektakularno, ali je i pomalo zavaravajuće. Brojne velike multinacionalne kompanije koje u toj zemlji prijavljuju dobit iskrivljuju službene ekonomske statistike. Zbog toga irski ekonomisti radije koriste pokazatelj "modificirane ukupne domaće potražnje", sličnu mjeru koju izračunava nacionalni statistički ured, a koja uklanja većinu tih iskrivljenja i realnije prikazuje stanje ekonomije. I The Economist se vodio tim pristupom.