U trenutnom okruženju ona sve više odražavaju demografske promjene, geopolitičke rizike i procese deglobalizacije, što bi u budućnosti moglo imati značajan utjecaj na strukturu globalnih tokova kapitala, niže nivoe međunarodne trgovine kao udjela u BDP-u i formiranje dugoročnih kamatnih stopa.
Utjecaj fiskalne politike
Istovremeno, na njih sve više utiče fiskalna politika, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će trenutni fiskalni paketi i tzv. BBB zakonodavstvo vjerovatno povećati budžetski deficit. Povećana ponuda državnog duga i izostanak jasne fiskalne konsolidacije doprinose višim inflacijskim očekivanjima i povećavaju rizike daljnje deprecijacije američkog dolara, što se direktno odražava na potrebne prinose na tržištima obveznica. U Japanu demografija predstavlja važan strukturni izazov, doprinoseći rastu plata i time povećanim inflacijskim očekivanjima, što prisiljava Banku Japana da postepeno pooštrava monetarnu politiku ili podiže kamatne stope.
Dok je Japan već započeo postepeni proces povećanja kamatnih stopa, Sjedinjene Američke Države kreću se u suprotnom smjeru. U Sjedinjenim Američkim Državama tržišna pažnja sve je više usmjerena na ovogodišnju promjenu rukovodstva Federalnih rezervi, što jača očekivanja potencijalno stimulativnije monetarne politike u narednom periodu. Moguće ublažavanje monetarne politike prvenstveno se odnosi na prilagodbe kratkoročnih kamatnih stopa, dok obnovljeni veliki programi kupovine dugoročnih obveznica trenutno nisu glavni scenario.
Prinosi na američke državne obveznice s dužim rokovima dospijeća stoga ostaju vrlo osjetljivi na kretanja u fiskalnoj politici, obim ponude državnog duga i inflacijska očekivanja, prenosi SEEbiz. Rastući deficit američkog budžeta povećava ponudu državnog duga i istovremeno pojačava politički pritisak na centralnu banku. U nedostatku aktivne podrške kroz programe kupovine imovine, vjerovatno je da će dugoročni prinosi, posebno za desetogodišnje i duže rokove dospijeća, ostati povišeni ili postepeno rasti u ostatku godine.
Deglobalizacija smanjuje potražnju za dolarom
Drugi važan strukturni faktor je proces deglobalizacije ili fragmentacije međunarodne trgovine. Iako je međunarodna trgovina i dalje relativno snažna, njeno postepeno usporavanje moglo bi značiti smanjenje strukturne potražnje za američkim dolarom, koju su posljednjih decenija podržavali globalni trgovinski tokovi. To ima dugoročne implikacije na potrebne prinose američkih obveznica i na percepciju uloge dolara u globalnom finansijskom sistemu.
U Japanu je centralna banka započela postepeno ukidanje svoje dugogodišnje izrazito labave monetarne politike, s povećanjem kamatnih stopa i prilagodbama svojih kontrola krive prinosa. Ova promjena utiče na globalne tokove kapitala, jer postepeni povratak japanskog kapitala na domaće tržište povećava pritisak na međunarodna tržišta obveznica i doprinosi višim globalnim troškovima kapitala. U tom kontekstu, koordinirana saradnja između američkih i japanskih vlasti bit će ključna za sprječavanje naglog i neuređenog popuštanja jen carry tradea, što bi moglo izazvati širi globalni ekonomski šok.
Paradoks monetarne politike
U eurozoni monetarna politika je u fazi stabilizacije, s inflacijom koja se postepeno približava ciljanoj razini od oko 2%. Ne očekuje se značajno smanjenje ključnih kamatnih stopa u kratkom roku, dok tržišta kamatnih stopa i dalje obilježavaju povećani oprez i veća volatilnost. Prinosi evropskih državnih obveznica sve su više izloženi vanjskim faktorima, posebno utjecaju kretanja kamatnih stopa u SAD-u i Japanu.
U ovom makroekonomskom i tržišnom okruženju, paradoks savremene monetarne politike postaje sve jasniji: uprkos postepenom snižavanju kamatnih stopa u većini razvijenih ekonomija, dugoročne kamatne stope mogu ostati na povišenim nivoima. Na njih sve više utiču fiskalni pritisci, struktura ponude duga i globalni tokovi kapitala, a ne samo nivo kratkoročnih kamatnih stopa.
