Uskoro se pomjeraju kazaljke na satu, evo ko bi od toga mogao i profitirati
Satove ćemo ove godine pomjerati u noći sa subote 28. na nedjelju, 29. mart. Dva puta godišnje ritual pomjeranja kazaljki pokreće rasprave o smislu ljetnjeg računanja vremena. Iako je prvobitna ideja, nastala u vrijeme Prvog svjetskog rata, bila pragmatična — ušteda energenata poput uglja produženjem dnevne svjetlosti — danas je taj argument gotovo u potpunosti izgubio značaj.
Savremene analize pokazuju da su uštede na rasvjeti zanemarljive ili ih u potpunosti poništava povećana potrošnja klima-uređaja tokom dužih i toplijih večeri. Pravi razlog opstanka ove prakse nalazi se drugdje — u bilansima i izvještajima o dobiti snažnih ekonomskih sektora kojima dodatni sat dnevne svjetlosti donosi značajan profit. Dok se većina građana suočava sa poremećenim bioritmom i posljedicama izgubljenog sata sna, pojedini sektori ostvaruju direktnu korist.
Ko najviše profitira
Glavni pokretači savremenog ljetnjeg računanja vremena su trgovina i ugostiteljstvo. Trgovačke komore i maloprodajni lanci među najglasnijim su zagovornicima ove prakse, jer su ljudi skloniji trošenju novca kada je napolju duže dnevno svjetlo.
Dodatni sat svjetlosti nakon radnog vremena podstiče potrošače da svrate u prodavnice, obave kupovinu ili spontano odluče da posjete restoran ili kafić. Za ugostitelje, posebno one sa otvorenim terasama, duži dan znači produženu sezonu i veći promet.
Korist ima i turistička industrija, jer posjetioci duže borave na otvorenom, obilaze znamenitosti i više troše na vanpansionsku ponudu, čime se direktno podstiče lokalna ekonomija.
Ništa manje ne profitira ni industrija slobodnog vremena i rekreacije. Duže večeri pogoduju sportskim aktivnostima na otvorenom, što povećava prihode u tom sektoru. Jedan od najupečatljivijih primjera je golf industrija, koja samo u SAD zahvaljujući ljetnjem računanju vremena ostvaruje dodatne prihode procijenjene na između 200 i 300 miliona dolara godišnje, jer dodatni sat svjetlosti omogućava igračima još jednu partiju nakon posla, prenosi Bankar me.
Sličan trend bilježe i prodavci sportske opreme, roštilja, vrtnog namještaja i kamping-opreme, jer ljudi više vremena provode u parkovima, dvorištima i prirodi. Paradoksalno, praksa uvedena radi uštede energije danas često dovodi do veće potrošnje goriva, jer građani češće koriste automobile za večernje izlete, sport ili kupovinu.
Postoje i društvene koristi
Ipak, ne bi bilo pravedno reći da ljetnje računanje vremena nema šire koristi. Jedan od ključnih argumenata u njegovu korist jeste poboljšanje javne bezbjednosti. Statistike pokazuju smanjenje broja saobraćajnih nezgoda, posebno onih u kojima stradaju pješaci i biciklisti, zahvaljujući boljoj vidljivosti u poslijepodnevnim satima kada je saobraćaj najintenzivniji.
Istraživanja takođe pokazuju da duže trajanje dnevne svjetlosti djeluje kao faktor odvraćanja od kriminala, jer se ulične pljačke i napadi rjeđe dešavaju tokom dana. Na taj način društvo ostvaruje određenu neekonomsku korist.
Lobiji koji su oblikovali kalendar
Snagu komercijalnih interesa najbolje pokazuje primjer iz SAD-a. Tokom osamdesetih godina prošlog vijeka formirana je koalicija kompanija, uključujući lance brze hrane i proizvođače roštilja, koja je uspješno lobirala za produženje ljetnjeg računanja vremena.
Vrhunac je dostignut kada je industrija slatkiša uspjela da pomjeri završetak ljetnjeg računanja vremena na prvu nedjelju u novembru, kako bi djeca tokom Noći vještica imala dodatni sat dnevnog svjetla za prikupljanje slatkiša — što je direktno povećalo prodaju slatkiša i kostima. Ovaj primjer jasno pokazuje kako interesi jedne industrije mogu uticati na nacionalni kalendar i svakodnevni život miliona ljudi.
Cijena dužeg dana
Ipak, profit pojedinih sektora dolazi uz visoku društvenu cijenu, prije svega kroz zdravstvene posljedice. Nagla promjena vremena remeti ljudski cirkadijalni ritam, što dovodi do gubitka sna, umora i pada produktivnosti.
Ekonomska analiza iz 2024. procijenila je da ukupni godišnji trošak ljetnjeg računanja vremena u SAD iznosi oko 672 miliona dolara, uglavnom zbog zdravstvenih komplikacija i nezgoda. Istraživanja bilježe povećanje rizika od srčanog udara za oko deset posto u danima nakon proljećnog pomjeranja sata, kao i veći broj moždanih udara i povreda na radu.
Ponedjeljak nakon „gubitka“ jednog sata sna često se naziva „pospani ponedjeljak“, dan obilježen slabijom koncentracijom i većim gubitkom vremena na internetu tokom radnog vremena.
Zato, dok trgovci i ugostitelji bilježe rast prihoda, zdravstveni sistem i poslodavci snose troškove poremećenog sna stanovništva. Rasprava o ukidanju ove prakse sve je intenzivnija, a konačna odluka zavisiće od toga da li će prevagnuti komercijalni interesi ili briga za javno zdravlje i opštu dobrobit.
