Gdje god da se okrenete, takozvane gazde daju sebi za pravo da maltretiraju, iživljavaju se i terorišu, a onda se žale kako se vozači, varioci, bravari i medicinari zlatom plaćaju i da se pojedini lokali zatvaraju zbog nedostatka kuvara.
Da li se i pored ovakvih primjera pitate zašto su se dva grada iz BiH preselila u Sloveniju?
Osim faktora kabadahijskog ponašanja vlasnika privatnih preduzeća, ne mogu se oteti utisku da je kompletna ova priča o odlasku mladih, pomalo i djelo svjetske politike. Zamisao "svjetskih otaca" u kompletnoj priči o miješanju u politiku brdovitog Balkana jeste "usvajanje" najvrednijeg dijela stanovništva u svoje redove. Koji će biti sljedeći čin u ovoj predstavi, ostaje nam samo da iščekujemo i nagađamo.
Pored ova dva, treći faktor jeste, svakako, i činjenica da se ovdašnjem svijetu ne može ugoditi te da mu je tuđa trava vazda bila zelenija. Tako se onda dešava da sve što ovdje biva izgrađeno, implementirano ili renovirano, nama nikako ne valja i tražimo mu bezbroj mana, a da ne spominjem to da ćemo uvijek radije kupiti tuđi proizvod nego domaći.
Čini mi se da se naš kompletan život nalazi na raskršću tri navedena faktora i da je naša sudbina breme mentaliteta, počevši od političkih moćnika, preko poslodavaca pa do radnika. Da li će se to ikad promijeniti ili će "glavu šećera" namučenog radnika i dalje nastaviti da preprodaju glavni akteri poremećenog sistema, predmet je, bojim se, dugoročnih previranja.
Piše: Bojana Živanić
Biznis.ba / NN