ARD-ov politički magazin "Monitor" ima podatke o kretanju ruskih tankera koji pokazuju put i učestalost kojom Rusija posjećuje evropske luke.
"Christophe de Margerie" redovno sidri u Seebrüggeu, kao i ukupno 15 drugih tankera tzv. Arc7 klase. To su tankeri koji probijaju led i koji po nalogu kompanije Novatek i tokom zimskog razdoblja prevoze LNG s ruskog poluotoka Jamala na Arktičkom krugu do Evrope.
Jedan od vlasnika je oligarh Genadij Timčenko, jedan od najbogatijih ljudi u Rusiji, član ekskluzivnog kruga oko predsjednika Vladimira Putina. EU je već davno uveo sankcije protiv njega, a zaplijenio je i njegovu luksuznu jahtu. Međutim, LNG tankeri, koji rade za njega, i dalje neometano pristaju i odlaze iz luka EU. Svaka isporuka ima minimalnu vrijednost od 30 miliona eura, piše Deutsche Welle.
Do sada nema sankcija
Iako je EU nedavno usvojila 13. paket sankcija protiv Rusije, isporuke plina su do sada izuzete od toga. Čak ni njemačka savezna vlada ne zahtijeva sankcije za isporuke plina, što i dalje argumentira "napetom situacijom u opskrbi". Službeno, Njemačka više ne dobiva ruski plin, ali ne može isključiti da manje količine dolaze preko evropskih susjednih zemalja na zaobilazni način.
Države EU poput Mađarske već su sklopile nove ugovore s Moskvom o dodatnim isporukama plina. U Francuskoj energetska kompanija Total sudjeluje u poslovima s LNG-om na ruskom poluotoku Jamalu na sjeverozapadu Sibira. Iako je uvoz plina preko plinovoda znatno smanjen, poslovanje s LNG-om se neumorno nastavlja. Rezultat toga je da još uvijek oko 15 posto ukupne potrošnje plina u EU dolazi iz Rusije.
LNG je za Kremlj sada gotovo jednako važan kao i preostali prihodi od isporuka plina. Trenutno stručnjaci navode da se obujam LNG-a, koji se transportira u Evropu i preko nje, godišnje procjenjuje na oko dvanaest milijardi eura. Međutim, Putin planira udvostručiti taj posao u idućim godinama. Cilj je, kako kaže ruski aktivist za zaštitu okoliša Vladimir Slivjak, ponovo dovesti Evropu u ovisnost o ruskom plinu. Slivjak je 2021. godine dobio Alternativnu Nobelovu nagradu sa svojom organizacijom "Zaštita okoliša", ali je morao napustiti Rusiju da izbjegne zatvor.
Evropa kao tržište
Na evropskim LNG-terminalima, kao što su Montoir-de-Bretagne, Bilbao ili Seebrügge, ne stiže samo ukapljeni prirodni plin za EU. Njihove luke također služe kao glavni tranzitni centri za daljnji prijevoz ruskog LNG-a širom svijeta. Na primjer, u Seebrüggeu se ukapljeni plin ili skladišti u spremnicima i reeksportira ili odmah prebacuje na druge brodove.
To se odnosi na najmanje petinu ukupnih količina plina koje se prevoze u Evropu, izračunala je organizacija "Urgewald" na temelju podataka o brodovima od 2022. godine. Tako Evropa ne samo da stvara dodatna opterećenja za klimu već aktivno pomaže u finansiranju ruskog ratnog napada na Ukrajinu, kritikuje ova organizacija.
Bez pretovara u lukama EU, trgovina LNG-om za Rusiju bi bila znatno teža i skuplja. Ako bi EU zabranila pretovar u lukama svojih članica za međunarodno tržište, brodovi bi morali putovati sve do Turske ili Egipta, kaže energetski stručnjak Angelos Koutsis iz belgijske ekološke organizacije "Bond Beter Leefmilieu".
"To ne samo da košta mnogo novca, već i traje puno duže. To dovodi do toga da Rusija može prodati puno manje LNG-a s Jamala - jer u Arktiku nema alternativnih načina transporta."
Mogućnost odustajanja od ruskog LNG-a
Georg Zachmann, stručnjak za energiju iz trusta mozgova Bruegel, uvjeren je da bi Evropa u međuvremenu mogla odustati od uvoza ruskog LNG-a. U Belgiji ruski ukapljeni plin trenutno čini jedanaest posto ukupne potrošnje, u Francuskoj trinaest posto, a u Španiji dvadeset pet posto. "Na svjetskom tržištu trenutno postoji dobra ponuda LNG-a", kaže Zachmann. "Cijene su znatno pale i ako Evropa više ne bude kupovala ruski LNG, luke bi mogle uvesti drugi LNG koristeći istu infrastrukturu za uvoz."
U međuvremenu i Evropski parlament zahtijeva strože sankcije i potpuno zaustavljanje uvoza ruskog LNG-a. Njemačko ministarstvo privrede, odgovarajući na upit Monitora, izjavilo je da EU trenutno radi na uredbi koja bi omogućila članicama da privremeno ograniče uvoz. Međutim, EU planira konačno okončati poslovanje s ruskim plinom tek 2027.
Za ekonomisticu Ulrike Malmendier to dolazi prekasno. Ona zahtijeva: "EU treba dogovoriti zaustavljanje uvoza ruskog plina. Pokušajmo to sada i pokušajmo to zajedno kao Evropska unija. Upravo za to je i stvorena EU."
