„Madrid ne plaća", standardna je izjava brojnih Katalonaca kad govore o obećanim, a nikad ispunjenim investicijama centralne vlade u njihovoj pokrajini. Te rečenice se odmah sjetim kad izlazim iz brzog vlaka u Barceloni. Ovdje oko kolodvora Sants sve je prljavije i uništenije nego u urednom glavnom gradu Madridu.
Ali nameće mi se i pitanje, gdje zapravo završava sav novac koji ostvaruje vrlo uspješna ekonomija Katalonije. Po navodima državne agencije za poticaje Biocat ovdje ima sjedište 79 fabrika sa gotovo 16.000 zaposlenih među kojima su i najvažnija farmaceutska poduzeća i dobavljači autoindustrije u Španiji.
Na prijevremenim regionalnim izborima 12. majau Kataloniji važnu ulogu će igrati državne i regionalne investicije. Razlog prijevremenih izbora je činjenica da vlada nije uspjela prihvatiti proračun.
Već ranije je bilo čestih prijepora oko proračuna. 2022. se raspala koalicija dviju separatističkih stranaka koje su vladale od 2017. godine. Liberalno-konzervativna stranka Junts per Catalunya (Zajedno za Kataloniju) prekinula je saradnju s lijevom strankom Esquerra Republicana de Catalunya (ERC) i napustila vladu.
U aktualnim ispitivanjima javnog mnijenja najviše glasova dobivaju katalonski socijalisti PSC. Iz te stranke, koja učestvuje u centralnoj vladi, je gradonačelnik Barcelone i ona je na liniji španskog premijera Pedra Sancheza. On otkako je došao na vlast 2018. nastoji uvjeriti Katalonce da je za njih najbolja opcija ostanak u Španiji.
Španiji konsultant poduzeća Juan Linares smatra da je rasprava o nezavisnosti Katalonije, kako je ona vođena posljednjih godina, gubljenje vremena. Ovaj 65-godišnjak je dugo živio u Madridu, a potječe iz Barcelone. On je djelimično Amerikanac i voli kozmopolitsko ozračje toga grada. „Nacionalizam bilo kakve vrste u ovom kontekstu internacionalizma i živahne ekonomije izgleda potpuno nestvarno."
Otkako on ponovo živi u Kataloniji primjećuje da je „ovisnost o Španiji tamošnjem novcu neosporna. Ali, i Španija treba Kataloniju."
Gotovo trećina španskog izvoza dolazi iz Katalonije gdje se proizvode prije svega živežne namirnice, automobili, lijekovi i strojevi. „Preko luka u Tarragoni i Barceloni opskrbljuje se špansko tržište", kaže Jorge Diaz, docent na madridskom elitnom sveučilištu Icade.
Katalonija je osim toga najvažniji poslodavac u Španiji. Broj stanovnika je zato u 20 godina porastao sa šest na osam miliona. Stopa nezaposlenosti je ispod 9 posto, dok je na razini Španiji preko 11 posto, prenosi SEEbiz.
„Sa Sveučilištem Pompeu Fabra i Autonomnim sveučilištem u Barceloni Katalonije osim toga ima i dva najbolja sveučilišta u Španjolskoj", kaže Diaz.
Porast zanimanja mladih talenata iz cijeloga svijeta za rad u Kataloniji razvio se zbog sajma Mobile World Congress. On se svake godine od 2006. održava u Barceloni i okuplja najveće firme informatičke i telekomunikacijske branše.
Zbog razvoja zaštite okoliša Katalonija je i dalje industrijsko srce Španije, kaže Diaz. Proizvođač automobila Seat, koji je dio VW-ovog koncerna, razvio se upravo u centar elektromobilnosti i inovacije.
I treći po veličini kineski proizvođač automobila Chery namjerava uskoro početi proizvoditi u Barceloni. U mješovitom poduzeću osnovanom sa španskim poduzećem EV Motors i njihovom markom Ebro već ove godine bi prvi automobili trebali biti proizvedeni u bivšoj Nissanovoj fabrici.
Financial Times je 2023. proglasio Barcelonu najuspješnijim evropskim gradom kod privlačenja izravnih stranih investicija. Samo u sektoru Life science promet je od 2017. do 2021. porastao s 18 milijardi na gotovo 22 milijarde eura.
Neke bolnice u Barceloni su među najboljima u Evropi, među ostalima Sant Joan de Deu i klinika Vall D'Hebron. Tu se u međuvremenu provodi više kliničkih testiranja lijekova i terapija nego u Njemačkoj.
To je razlog da farmaceutska firma AstraZeneca namjerava u idućih pet godina investirati 800 miliona eura u razvojni centar u Barceloni i time stvoriti 1.000 novih radnih mjesta.
Ciutadella Park se trenutno pretvara u naučni centar koji bi trebao biti otvoren 2025. Banka Caixabank, sa sjedištem u Barceloni, finansira jedan naučno-istraživački centar za imunologiju. Privatna zaklada bivše štedionice jedna je od najvećih na svijetu i jedan od nezavisnih sponzora katalonske ekonomije.
Katalonska ekonomija cvjeta uprkos separatizmu koji je 2020. pokrenuo bivši katalonski premijer Carles Puigdemont. On kandidira i na ovim izborima za Junts, iako od 2017. živi u egzilu u Belgiji.
Kao kandidat on iz egzila nije govorio o ekonomskim uspjesima nego o referendumu. S obzirom na to da je Puigdemont u listopadu 2017. proveo ilegalno glasovanje i nakon toga proglasio katalonsku republiku, u Španii je protiv njega izdan uhitbeni nalog. Puigdemont je pobjegao u Belgiju koja ga ne želi izručiti Španiji.
Proteklih godina je kao zastupnik u Evropskom parlamentu često kritizirao Španiju koju naziva „državom tlačiteljicom". Španski premijer Sanchez omogućio je zakon o amnestiji koji Puigdemontu teoretski obećava nekažnjavanje ako se vrati u Španiju
Za katalonski ekonomski savez Cercle d'Economia zakon o amnestiji je nužno zlo. Poduzeća koja su organizirana u ovom savezu žele se ponovo potpuno koncentrirati na svoje poslovanje. A ono ide dobro. Po službenim navodima katalonska ekonomija je u 2023. ostvarilo rast od 2,4 posto, u ovoj godini se očekuje rast od 1,8 posto.
Ali, tema nezavisnosti uprkos ekonomskim uspjesima ostaje na političkoj agendi. Ako socijalisti iz PSC-a pobijede, kako izgleda prema ispitivanjima javnog mnijenja, bit će im potrebna potpora ERC-a. A njihov proklamirani cilj je legalni referendum o pitanju nezavisnosti katalonske države.
I meni kao stranoj posmatračici ta ideja izgleda anakronistično u jednom svjetskom gradu kao što je Barcelona. Prelazim od kolodvora Barcelona Sants prema Placa d'Osca, trgu na kojem već mjesecima leži lišće i blato. Ako socijalisti i njihov kandidat, filozof Salvador Illa, doista pobijede i stvore novu vladu, morat će se kod katalonskog stanovništva još puno dokazivati.
Ovdje u ovoj četvrti Barcelone, gdje se udomaćila uglavnom alternativna scena, sve je ne samo pomalo zapuštenije nego u nekim malim restoranima i barovima još uvijek stoje izborne kutije od, kako vlada u Madridu uporno ponavlja "ilegalnog referenduma" od 1. oktobra 2017. godine jer ga je raspisala regionalna uprava bez pitanja i dozvole središnje vlade u Madridu.
U takvim lokalima nerado čuju španski a u razgovorima za stolom često se argumentira da veliki dugovi katalonske vlade kao i prljavština na ulicama i trgovima sasvim sigurno imaju veze s Madridom. „Oni jednostavno ne plaćaju."
