Kada litar nekog goriva na pumpama košta preko 160 dinara, vozačima u Srbiji pada mrak na oči. Na društvenim mrežama se najavljuju blokade ulica. Ekonomisti za DW kažu da je za visoke cijene odgovorna masna akciza države.
Društvene mreže u Srbiji, kako se to popularno kaže, gore zbog cijene benzina. Svakodnevno se pojavljuju grafikoni i tabele koje pokazuju uporedne cijene goriva u Srbiji i ostatku Evrope. Ponekad je to veliki naslov kako je „benzin skuplji u Srbiji nego u Njemačkoj”, a često se cijena stavlja i u kontekst prosječnih primanja, što dodatno ne ide u prilog Srbiji koja ima jedna od najmanjih prosječnih primanja na kontinentu.
Vlast se pravda na uobičajeni način: kretanje cijena na svetskom tržištu i rast dolara, ali kritičari ne ostaju dužni. Primjećuju da taj sistem važi samo kada se podižu cijene, ali da benzin gotovo nikad ne pojeftinjuje kada pada cijena nafte ili kada se dolar nalazi na historijskom minimumu u odnosu na druge valute.
Građani jedni druge kapilarno pozivaju da od petka počnu protest zbog visokih cijena i to tako što će svakog dana u 17 časova svojim vozilom blokirati saobraćaj na određenim mjestima, ili stati tu gdje se zateknu na sat vremena.
Stručnjaci procjenjuju da u strukturi cijene goriva akcize države učestvuju sa 52 do 55 odsto. I ta zahvatanja države su upravo mjesto gdje je moguće postići smanjenje, kako se fluktuacija cijena sirovina i dolara ne bi previše odrazila na potrošače, ističe za DW Saša Đogović, saradnik Instituta za tržišna istraživanja.
„Te cijene ne bi morale da porastu ukoliko se država za neki procenat odrekne svog djela kolača. Ali, država se vrlo teško odriče svojih prihoda iako tvrdi da imamo veoma zdravu državnu kasu. Ukoliko zaista imamo održivo ozdravljenje, smanjenje akciza bi dodatno uticalo na kupovnu moć stanovništva. Umjesto toga srpska vlada se odlučuje za povećanje plata i penzija, što ima jači politički efekat”, kaže Đogović.
Fiskalna konsolidacija je dobrim djelom uspjela i zbog povećanih poreskih prihoda, navodi i ekonomski analitičar Mijat Lakićević. Akcize na sve proizvode, ne samo na gorivo, tu igraju ključnu ulogu.
Lakićević takođe primjećuje da gorivo uredno poskupljuje kada raste cijena nafte, ali ne pojeftinjuje kada cijena nafte pada. Dodatni problem je, kaže, slaba konkurencija. „Gotovo svi na tržištu Srbije prodaju NIS-ov benzin. Da li tu vlada neko kartelsko dogovaranje o cijenama ili neka vrsta monopola, u svakom slučaju zbog takve situacije nema nikoga ko bi ponudio niže cijene”, skreće pažnju Lakićević.
Đogović takođe pominje kartelizaciju tržišta, koja je u manjoj ili većoj mjeri prisutna u pojedinim djelatnostima. Tu bi trebalo pomenuti nedavnu sudsku presudu protiv grupe uvoznika sportske odeće i obuće koji su na kartelski način dogovarali cijene na srpskom tržištu. A za cijene sportske odjeće i obuće u Srbiji postoje iste primjedbe građana kao i za cijene goriva, ukratko – skuplje nego u većem djelu Evrope.
„Poenta je da država može na neki način dokazati da proces fiskalne konsolidacije ide u dobrom pravcu smanjenjem djela svojih akciza i na taj način pomoći privredi i građanima. Trebalo bi razmišljati i o smanjenju nameta na rad jer je to dodatna relaksacija privatnoj inicijativi”, ističe Đogović.
Premda treba sačekati petak pa vidjeti da li će biti išta od protesta – ne bi bilo prvi put da građani svojoj ljutnji daju oduška samo po Twiteru i Facebooku – pitanje je zašto, od svih potencijalnih tema, ljude ovoliko pogađa upravo cijena goriva?
U Srbiji se može protestovati zbog korupcije, porasta organizovanog kriminala, vladavine prava, medijskih nesloboda, kaže Đogović. „Ali ljudima takve teme djeluju apstraktno. Zato i nema energije za tu vrstu protesta. Sa druge strane, zato imamo proteste koji nekoga direktno pogađaju, i stoga imamo proteste malinara, zbog cijena benzina ili taksista. Sve je to usko fokusirano”, objašnjava Đogović.
Zlobnici bi mogli da primjete da u Srbiji stanje možda i nije toliko loše ako je samo cijena benzina dobar povod za građanski aktivizam. Mijat Lakićević ocjenjuje da automobil više nije luksuz, već i sredstvo zarade, i da korišćenje automobila štedi vrijeme, a samim tim i novac.
„Praviti od toga situaciju gdje se neki ne znam kako bogati ljudi bune zbog cijene goriva, dok ima daleko siromašnijih, jeste podvala i najobičniji populizam”, ocenjuje Lakićević.
Poljoprivrednici najavljuju da će se pridružiti protestima. Kažu da je cijena dizela na pumpama 162 dinara, i da to ne može opravdati bilo kakva ekonomija. Naši sagovornici napominju da učesnici protesta moraju biti svjesni protiv koga bi trebalo da usmjere svoje nezadovoljstvo, a to je po njihovom riječima država, odnosno Vlada Srbije, jer državni nameti i dovode do visoke cijene goriva.
Biznis.ba / DW
