KPMG otkrio “zaštićeni račun” i katastrofu u Aluminiju: Klizili krahu, a povećavali plate - prosječna 3.134 KM

Urađen je nezavisni pregled poslovanja i prijedlog koncepta mjera financijskog restrukturiranja društva Aluminij d.d. Mostar za poslovne godine koje su završile 31.12.2016. godine; 31.12.2017. godine i period od devet mjeseci koji završava 30.9.2018. godin.

Alarmantni sadžaj analize i utvrđeno zatečeno stanje ekskluzivno objavljujemo.

Gubitak veći od kapitala  

Aluminij je u 2018. godini poslovao s negativnom bruto maržom, što znači da iz prodajnih cijena aluminija nije bio u mogućnosti pokriti ni proizvodne troškove. Uzevši u obzir ostale troškove, takvo poslovanje u prvih devet mjeseci prošle godine dovelo je do više od 240 miliona KM kumulativnih gubitaka. Kumulativni gubici 2016. i 2017. iznosili su 187,5 miliona KM, odnosno 205,6 miliona KM.

Posljedično, takvo poslovanje Aluminija je neefikasno i neprofitabilno, te kompanija nije u mogućnosti vratiti dug povjeriocima - kako bankama, tako i dobavljačima, te zaposlenicima.

Zaključno sa krajem septembra prošle godine, gubitak Aluminija bio je veći od kapitala kompanije za oko 20 miliona KM. Procjenjuje se da je gubitak čak i veći, kada se u obzir uzme negativan rezultat poslovanja, neiskazane obveze za redovne i zatezne kamate, te neiskorištenost kapaciteta.

Zbog svega, ova kompanija nije u mogućnosti pravovremeno podmirivati preuzete obaveze prema dobavljačima za potrebe proizvodnje. Imajući u vidu sve navedeno, Aluminij je već tada zadovoljavao uslove za stečaj.

Slamku spasa uprava je pokušala naći pokretanjem postupka finansijske konsolidacije. Otvoren je tzv zaštićeni račun u banci, kako bi se povjeriocima onemogućilo da prisilno naplate svoja milionska potraživanja. Finansijska konsolidacija imala je rok trajanja. Uprava je to znala. Rok je istekao početkom jula ove godine.

Uprava je bila upoznata i sa činjenicom da je nužno iskoristi postupak finansijske konsolidacije za proces pronalaska strateškog investitora koji bi dokapitalizirao Aluminij u novcu, te da u tom istom procesu sa svim ključnim dionicima usaglasi mjere financijskog restrukturiranja.

Dug prema EPHZHB prošle godine 205,2 miliona KM

Ukupan dug Aluminija zaključno sa 30. septembrom 2018. godine iznosio je 287 miliona KM, te je od 2015. godine povećan za otprilike 74 miliona KM.

Od toga, dug prema dobavljačima bio je 238,1 milion KM. Najveći dio duga Aluminija je za električnu energiju Elektroprivredi HZHB, kao najvećem povjeriocu koji finansira cjelokupno poslovanje kompanije. Krajem septembra 2018. dugovali su 205,2 miliona KM (uključujući finansiranje kroz obrtni kapital).

Osim dugovanja EPHZHB, Aluminij milionske dugove ima i prema značajnom broju drugih dobavljača. Tako je recimo jedinoj kompaniji u državnom vlasništvu, Elektroprenosu, u istom period dugovao oko 5,3 miliona KM, Luci Ploče million KM, a Vodovodu d.o.o 900.000 KM.

Ukupan dug prema finansijskim institucijama u tom period iznosio je više od 41 milion KM. Dug takođe uključuje finansiranje Aluminija kroz obrtni kapital, odnosno odgodu plaćanja obveza prema dobavljačima. Ukupan iznos tako generiranog duga bio je više od 65 miliona KM.

Na osnovu obveza prema državi za doprinose za penzije i poreze na plate zaposlenika, Aluminij je do kraja septembra prošle godine dugovao 6,2 miliona KM, dok je dug na osnovu obaveza prema sudskim presudama iznosio 1,6 miliona KM.

Prema procjenama, do kraja 2020. godine Aluminiju bi za finansiranje operativnog poslovanja nedostajalo više od 94 miliona KM. Preciznije, u naredne dvije godine, ukoliko se ne bi preduzele radikalne mjere restrukturiranja, Aluminij bi proizveo dodatne gubitke odnosno povećao “minus“ za dodatnih 95 miliona KM, a možda i više, kad se u obzir uzmu proizvodni problemi koji proizlaze iz poslovanja s gubitkom.

Neadekvatna struktura zaposlenika

Struktura zaposlenih u Aluminiju, čini se, priča je za sebe. Uprkos negativnom finansijskom rezultatu poslovanja i smanjenju iskorištenosti proizvodnih kapaciteta, trošak zaposlenih nije smanjivan od 2016. do 2018. godine. Istovremeno, obveze za penzione doprinose i porez na plate radnika nije uplaćivan od februara do septembra prošle godine, što je proizvelo dug od 6,2 miliona KM, kako smo ranije naveli.

Dok je kompanija klizila ka krahu, prosječna plana zaposlenih koji ne rade u proizvodnji rasla je iz godine u godinu. Tako je 2016. godine ona iznosila 2.859 KM, a godinu kanije 3.066 KM. Prvih devet mjeseci 2018. procječna plata bila je 3.134 KM.

S druge strane, prosječna plata radnika u proizvodnji je smanjivana, tako je u 2016. iznosila 3.433 KM, a zaključno sa septembrom prošle godine taj iznos bio je 2.989 KM.

Pad kapitalnih investicija

Vrijednost investicijskih ulaganja u proizvodnu opremu u Aluminiju u padu je od 2015. godine. Ipak, 2017. bila je izuzetak, jer su ulaganja finansirana kroz kredit dobavljača za povećanje kapaciteta proizvodnje.

Međutim, usljed promjene tržišnih uslova, prevashodno značajnog povećanja cijena električne energije i glinice, odustalo se od povećanja proizvodnje na pune kapacitete do oporavka tržišta.

Uslijed značajnih problema u poslovanju i prestanka saradnje s dobavljačem koji je finansirao povećanje kapaciteta, kapitalna ulaganja u 2018. godini su značajno smanjena u odnosu na prethodne periode što je dovelo do smanjenja vlastitih proizvodnih kapaciteta. Osim toga, zbog nedovoljnih ulaganja ocjenjuje se da je Aluminij imao problema sa funkcionalnošću opreme, te bio suočen sa učestalim kvarovima i zastojima u proizvodnji.

Biznis.ba / Vijesti.ba