Savjeti neuronaučnika o novogodišnjim odlukama

Griješe. One su jedan od rijetkih kulturnih mehanizama koji nam pomažu da aktiviramo jednu od najmoćnijih sposobnosti ljudskog mozga – razmišljanje o sopstvenom razmišljanju.

Novogodišnje odluke nas podsjećaju da zastanemo usred svakodnevne jurnjave i postavimo suštinsko pitanje: da li slijedim prave ciljeve – i da li ih slijedim na pravi način?

Savremena neuronauka pokazuje da svi možemo unaprijediti način na koji razmišljamo o sopstvenim odlukama. Ona nam pomaže da razvijemo istrajnost kada vrijedi ustrajati, ali i mudrost da promijenimo pravac – ili čak odustanemo – kada je to put ka uspjehu.

Zašto uopšte donosimo novogodišnje odluke?

Zbog planiranja.

Bilo da igrate šah ili dame, jasno je da se ne može pobijediti oslanjajući se samo na navike, reflekse ili emocije. U životu, planiranje je razlika između toga da se zaletite pravo u prepreku ili da je na vrijeme uočite i zaobiđete.

Ljudski mozak ima izuzetnu sposobnost da “pogleda unaprijed” – kroz čitava stabla odluka koja se granaju u mnoštvo mogućih budućnosti – i da izabere najbolju opciju. To, međutim, nije nimalo lako. Čak i relativno jednostavna igra poput Goa ima više od 10¹⁷⁰ mogućih pozicija. Ipak, naš mozak čini čuda – i to uz potrošnju energije od svega oko 20 vati, otprilike koliko i slaba sijalica. Zato mora da koristi pametne prečice. A razumijevanje tih prečica pomaže nam da bolje planiramo.

“Pakovanje” ciljeva u cjeline

Jedna od ključnih moždanih prečica zove se “chunking” – grupisanje više radnji u jednu cjelinu koju mozak može da procjenjuje kao jedinstvenu opciju.

Sjetite se učenja vožnje automobila. U početku je svaki pokret svjestan i naporan. Vremenom, sve postaje rutina. Druga priroda. Tako mozak planira hijerarhijski: ciljevi se sastoje od podciljeva, koji se dalje dijele na još manje korake.

Zato je važno velike novogodišnje odluke razložiti na manje, upravljive djelove. I zato u februaru ne treba očajavati ako još nijeste “naučili francuski”.

Izlazak iz mentalnog menija

Druga važna prečica jeste stvaranje “menija opcija” – onoga što neuronaučnici nazivaju affordances. Taj meni sužava beskonačan broj mogućih radnji na nekoliko realnih izbora.

Dok sjedite za stolom, teorijski biste mogli zapjevati, pojesti kompjuterski miš ili kupiti gajde online. U praksi, razmišljate o kucanju teksta ili odlasku po kafu. Ipak, postoje trenuci kada moramo svjesno da se udaljimo od tog menija i potražimo nove opcije – naročito kada se suočimo s problemima koji djeluju nerješivo.

Postoji poznata anegdota o tome kako je Vinston Čerčil, tokom najtežih britanskih dana 1940. godine, razmišljajući dok se brijao, izgovorio: “Mislim da vidim izlaz.” Njegova ideja – uključivanje Sjedinjenih Američkih Država u rat – bila je ogromna. U svakodnevnom životu, i mi možemo svjesno stati, sami ili uz pomoć prijatelja ili mentora, i potražiti rješenja van uobičajenih okvira.

Kada je odustajanje znak snage

Neke od najvažnijih opcija koje moramo prepoznati jesu: promijeniti mišljenje, promijeniti cilj – pa čak i odustati od nečega do čega nam je stalo.

Život je stalno balansiranje između porodice, posla, zdravlja i prijatelja. Čerčil je tokom rata često mijenjao stavove i bio spreman da odustane od loših ideja, poput plana slanja trupa u Norvešku 1942. godine. Istrajnost je važna, ali tvrdoglavo držanje početnih ciljeva može biti štetno, prenosi Investitor me. Ljudi koji znaju da odustanu na pravi način – napuštajući ciljeve koji više ne funkcionišu i pronalazeći bolje – u prosjeku su zadovoljniji, manje anksiozni i imaju niži nivo hormona stresa.

Prilagođavanje je dio uspjeha

Kako je to slikovito rekao bokser Miek Tyson:

“Svi imaju plan – dok ne dobiju udarac u usta.”

Da biste izdržali neizbježne padove i neuspjehe, korisno je da sebi postavljate pitanja poput:

– Šta mogu da uradim da sebi pomognem?
– Postoji li bolji način da ovo uradim?

Održavanje novogodišnjih odluka često ne znači slijepo držanje početnog plana, već kreativno prilagođavanje načina na koji do cilja dolazite – tokom čitave godine.