Tuzlanska Solana kroz historiju: Od proizvodnje soli u tavama do savremenih postrojenja
Gradnja prvog industrijskog pogona za proizvodnju soli – solane u naselju Simin Han počela je 1884., a finalizirana je godinu kasnije. To je bila prva moderna solana u Bosni i Hercegovini, a car Franc Jozef odobrio je 16. februara 1885. godine da se nazove po njemu.
Simin Han je za prvu industrijsku solanu izabran zbog blizine istražnog ležišta u Gornjoj Tuzli, prometnih veza te jeftine radne snage. Proizvodnja je počela na dva kazana, odnosno takozvanim tavama, a do 1890. godine imala ih je šest, ukupne površine od 784 kvadratna metra, na kojima se godišnje proizvodilo okvirno pet hiljada tona varene soli.
U svojim začecima industrijska proizvodnja se brzo razvijala. Tome su znatno doprinijela istraživanja nalazišta soli pa je svega šest godina nakon početka rada, 1891. otvoren pogon u naselju Kreka, na mjestu na kojem i danas djeluje Solana.
Prvi značajniji događaj u pogledu proizvodnje za Solanu desio se 1937. godine, kada je obavljen značajan remont, uvedene su nove tehnologije i proizvodnja je osavremenjena.
Pred početak Drugog svjetskog rata 1940. godine u Solani je zabilježena godišnja proizvodnja od 59.414 tona soli. No, prava obnova i ekspanzija nastaje u periodu udarničke obnove. Do 1952. godine Solana je temeljito obnovljena pa je te godine zabilježena i rekordna proizvodnja od čak 82.801 tonu soli. Taj nivo proizvodnje zabilježen je ponovo tek 2006. godine i to u znatno naprednijoj tehnologiji.
"Do 1966. godine znatno su ojačana nastojanja da se proizvodi kvalitetnija so. Tačnije, uporedo s brigom o standardu radnika brinulo se i o moodernizaciji proizvodnje. Međutim, unatoč značajnim intervencijama, inovacijama, modernizaciji i dogradnji, ograničavajući faktor jačem širenju poslovanja Solane u tom periodu bila je zastarjela tehnologija dobijanja soli. Upravo navedene činjenice bile su odlučujuće pri donošenju odluke upravljačke strukture da se krajem 1966. godine krene u izgradnju nove solane, s najnovijom tehnologijom poizvodnje soli", kaže u razgovoru za Klix.ba aktuelni direktor tuzlanske Solane Bakir Smailagić.
On dodaje da je izgradnja počela 25. maja 1968., a završena je 20. decembra 1970. godine. Na taj način kompletirano je postrojenje nove Solane kapaciteta 185.000 tona vakuumirane soli godišnje.
Upravo u vrijeme socijalističkog privređivanja Solana je doživjela punu ekspanziju, a tehnologija uspostavljena 1970. godine, bazirana na vakuum uparavanju u velikom dijelu se i danas koristi.
"Paralelno su građena i ostala prateća postrojenja dorade i finalizacije soli, kao i novo skladište kapaciteta skoro dvije hiljade tona. Solana je u tom momentu bila jedna od najsavremenijih fabrika vakuumirane soli te je postepeno obustavljena proizvodnja varene soli u staroj Solani koja se već tada smatrala unikatnom", ističe Smailagić.
Solana je u vrijeme socijalističkog samoupravnog privređivanja poslovala unutar zajedničkog preduzeća s rudnicima soli, a od 1970. godine je bila dio Hemijskog kombinata, kasnije Holdinga SodaSo. U tranziciji provedenoj devedesetih godina prošlog vijeka, Solana je uspješno privatizovana i to modelom radničkog dioničarstva. Danas djeluje kao dioničarsko društvo, a od 2018. godine u sastavu je Grupacije AS Holding.
Smailagić nas kroz razgovor upozanaje i o tome da se "Tuzlanska so" dobiva procesom vakuum uparavanja slane vode i kao takva je jedinstvena na ovom području.
"Solana se kroz sve vrijeme svog poslovanja trudi da prati svjetske razvojne trendove. Svakako je bitno istaknuti da mi mnogo značaja pridajemo održavanju kvaliteta proizvoda te smo u tom cilju implementirali standarde kvaliteta BAS ISO 9001:2015, ISO 22000:2005, HCCP, halal, kosher te naročito značajan standard GC-Marc koji garantira da su naši proizvodi proizvedeni po svim higijenskim standardima. Ovaj standard nam je dodijeljen od DQS kuće kao posebno priznanje za naše procese i proizvode i primjenjuje se za njemačko tržište", navodi Smailagić.
Pored logistike, Solana danas posluje u okviru dva proizvodna pogona te pogona pakovanja kao neizostavnog dijela procesa.
"Tokom 2019. godine smo imali značajnu investiciju u mašine za proizvodnju tabletirane soli. Ovim investicijama smo otvorili put za modernizaciju i drugih dijelova proizvodnje, što nam je svakako plan za naredni period", nastavlja sagovornik portala Klix.ba.
Solana trenutno proizvodi punim kapacitetom te je godišnja proizvodnja okvirno 135.000 tona, a Smailagić nam otkriva da je tuzlanska so specifična po svom kvalitetu i čistoći te njen sastav čini okvirno 99,7 posto natrij-hlorida.
Tuzlanska kuhinjska so nije jedini proizvod koji nastaje u ovoj kompaniji, s obzirom na to da još proizvode i DoDo začin, so s biljnim začinima, tabletiranu so te različite vrste industrijskih soli.
Spoj tradicije i kvaliteta promaknuo je Solanu u istinskog lidera kada je riječ o proizvodnji i prodaji soli, kako na domaćem tržištu, tako i u zemljama regiona i svijeta.
"Tradicionalna tržišta Solane su zemlje jugoistočne Evrope, odnosno naši prvi susjedi Srbija, Hrvatska, Makedonija, Kosovo, Mađarska, Rumunija... Mada, naš domet ide i dalje te se možemo naći i na policama marketa u Skandinaviji, Sjedinjenim Američkim Državama i zemljama Bliskog Istoka", ponosno dodaje Smailagić.
Govoreći o poslovnim planovima, Smailagić navodi da su u narednom periodu planirane mnoge aktivnosti.
"Pored obilježavanja 135 godina postojanja Solane, što nas očekuje sljedeće godine, glavni akcent će biti stavljen na razvoj novih proizvoda. Ove planove moraju pratiti značajne investicije u proizvodnju i proširenje kapaciteta. Naš fokus će biti na obnovi i razvoju pogona proizvodnje, čime ćemo stvoriti uslove za nesmetan rad društva u narednih 30 godina", kaže nam Smailagić.
Tuzlanska Solana trenutno zapošljava 341 radnika, a shodno širenju tržišta i asortimana ističu da će obnavljati i radnu snagu, jer ih u narednom periodu čeka i smjena generacija.
Vrijedi kazati da je Solana i jedna od rijetkih kompanija u BiH koja se može pohvaliti tim da ima vlastiti muzej koji krije neprocjenjivo historijsko blago.
Među zidovima Muzeja solarstva nalaze se izuzetno vrijedni eksponati koji predstavljaju tragove isoljavanja slane vode na ovim prostorima od početaka iz doba Neolita pa sve do danas. Kustos Muzeja solarstva Nevres Serhatlić nakon Neolita navodi Srednji vijek, a zatim osmanski period koji je ostavio najveći pečat u solarenju slane vode primitivnom tehnologijom na ovim prostorima.
Govoreći o industrijskoj eri, dolaskom austrougarskog perioda 1878. počinje nova priča u kojoj su se posebno istaknuli stručni ljudi i tehnika, na osnovu čega je pokrenuta i prva fabrika po industrijskom modelu proizvodnje soli. Ovaj model se uz znatna tehnološka unapređenja i danas primjenjuje u gradu soli.
Kao jedna od zadaća menadžmenta tuzlanske Solane u narednom periodu će biti zanavljanje i dodatno unapređenje rada ovog muzeja, jedinstevnog na našim prostorima.
Biznis.ba / Klix.ba
