Samim tim je i sedam programa Akcionog plana zapošljavanja u RS svakako neophodan trzaj u aktuelnoj nestašici radne snage i teškim životnim uslovima s kojima se svakodnevno suočavamo.
Podatak da bi ove godine posao zahvaljujući ovim programima trebalo da dobiju hiljade ljudi je pozitivan i svakako je određena polazna tačka u borbi za napredak privrede. Dobro je što je akcenat stavljen na realni sektor.
Investicija od preko 16 miliona KM u pospješivanje zapošljavanja je u svakom slučaju korak naprijed ka boljem sutra, ali zasigurno ne i jedino što bi trebalo napraviti da bi nas napokon prestali svrstavati u zemlje trećeg svijeta.
Ono što je, osim stvaranja novih radnih mjesta, goruće pitanje kako u RS, tako i u cijeloj BiH, jeste povećanje prosječnih, a i minimalnih plata.
Svima je već poznato da potrošačka korpa daleko prevazilazi prosječnu platu te je sasvim jasno da je osim podsticaja za zapošljavanje potrebno u što skorije vrijeme rješavati povećanje zarada i prava radnika.
Dokaz da više nije pet do 12, nego 12 i pet, kada je u pitanju osipanje radne snage, jesu i zastrašujuće slike stotina mladih ljudi u redovima za vizu drugih zemalja koje prečesto imamo priliku da vidimo.
S obzirom na to da ne želim da zvučim kao neko ko konstantno kritikuje poteze sistema u rješavanju aktuelnih problema, reći ću da su svi koraci naprijed dobra stvar, ali da je neophodno intenzivnije, kontinuirano i predano raditi kako i u budućnosti ne bismo gledali leđa obrazovanih, kvalitetnih i uglednih ljudi i zanatlija koji odlično znaju svoj posao.
Piše: Bojana Živanić
Biznis.ba / NN
