To se nije promijenilo i zato njemačka industrija oklijeva s okretanjem od Kine uprkos promjenama u ekonomskim i političkim odnosima.
Za Matthiasa Rütha nema govora o tome da svoje poslovanje udalji iz Kine, unatoč sve snažnijim upozorenjima vlade o rizicima prevelikog oslanjanja na tu zemlju. Kao izvršni direktor frankfurtske firme Tradium, koja se bavi trgovinom rijetkih ruda i sirovina, Rüth smatra Kinu ključnom za poslovanje, s obzirom na njezinu gotovo potpunu dominaciju u sve važnijem sektoru rijetkih ruda.
„S obzirom na to da Kina pokriva, primjerice, više od 95% tržišta rijetkih ruda, to se ne može nadomjestiti samo tako u kratkom vremenu", rekao je za DW. „To su dugogodišnji i pouzdani trgovinski odnosi, a materijali i procesi su već provjereni."
Smanjiti rizike
Za Rütha i mnoge druge firme u Njemačkoj Kina ostaje očito mjesto za poslovnje. Dugo je i njemačka vlada u potpunosti prihvaćala taj pristup i ohrabrivala ga.
Međutim, autoritarni zaokret zemlje pod predsjednikom Xijem Jinpingom, koji je doveo do toga da Kina podrži Rusiju nakon invazije na Ukrajinu, promijenio je odnose između EU-a i Kine.
Geopolitička se situacija promijenila i posljednjih godina njemačka vlada govori o „smanjenju rizika" (smanjenju ovisnosti o jednoj zemlji za komponente, robu ili sirovine) od Kine, ponajprije zbog rizika da se strane kompanije suoče s oštrim mjerama kineskih vlasti, prenosi SEEbiz.
Nedavno se njemački kancelar Friedrich Merz osvrnuo na njemačke tvrtke koje posluju u Kini: „Uvijek im kažem kad ih sretnem: to je vaš rizik ako stvari krenu loše, molim vas nemojte dolaziti k nama."
Početkom tjedna njemački ministar financija Lars Klingbeil posjetio je Kinu kako bi razgovarao o mijenjanju privrednih odnosa dviju zemalja.
Govoreći u Pekingu, rekao je da Njemačka vidi „pravedno tržišno natjecanje ugroženim" te smatra da su „radna mjesta u industriji ugrožena", ali je naglasio potrebu za dijalogom rekavši: „Moramo razgovarati s Kinom, a ne o Kini."
Ljubavna priča automobilske industrije
Kina je očito odnos kojeg se njemačka industrija teško odriče, i to s dobrim razlogom. Početkom sedmice Kina je nadmašila SAD i ponovno postala najveći njemački trgovinski partner. Trgovina između dviju zemalja iznosila je 185,9 milijardi eura između januara i septembra ove godine.
Decenijama su vodeći njemački industrijski divovi davali prednost golemom kineskom tržištu, a obujam ulaganja je ostao visok. Prema nedavnom istraživanju berlinskog Mercator Instituta za studije o Kini, njemačka izravna strana ulaganja činila su 57% ukupnih ulaganja EU-a u Kinu u prvoj polovini 2024., što je oko 2,3% njemačkog BDP-a. Institut navodi da obim ulaganja i dalje raste, pri čemu se korporativna ulaganja povećavaju za 1,3 milijarde eura između 2023. i 2024.
Jedan od sektora u kojem su Njemačka i Kina najviše isprepletene je automobilska industrija. Neki od najvećih njemačkih proizvođača automobila, poput Volkswagena i BMW-a, ulagali su i zarađivali milijarde u Kini kroz godine te, uprkos nedavnim teškim izazovima, i dalje imaju nade u dugoročni uspjeh.
BMW je nedavno uložio 3,8 milijardi eura u projekt baterija u gradu Shenyangu, a firma je za DW izjavila da nema velike planove za povlačenje iz zemlje.
„Grupa BMW zastupljena je na kineskom tržištu kroz dva zajednička projekta i ondje upravlja s nekoliko pogona", rekla je glasnogovornica BMW-a Britta Ullrich za DW. „Na našem najvećem pojedinačnom tržištu u svijetu slijedimo dugoročnu tržišnu strategiju koju redovito pregledavamo i prilagođavamo prema potrebi. Nema temeljnih promjena u našim aktivnostima u regiji."
Međutim, uprkos trajnoj važnosti Kine za njemačke proizvođače automobila, odnosi prolaze kroz temeljitu promjenu i to ne samo zbog geopolitike. Intenzivna konkurencija koju njemački proizvođači sada doživljavaju od kineskih rivala i percepcija da je dio te konkurencije nastao zbog kineskih praksi koje narušavaju globalna pravila trgovine, predstavljaju dodatne izazove.
Ista pravila za sve
„Ključno je da postoje jednaki uvjeti konkurencije i ravnopravno tržišno natjecanje s obje strane", rekao je glasnogovornik Njemačkog saveza automobilske industrije (VDA) za DW. „U tom kontekstu Kina je pozvana izaći Evropi ususret konstruktivnim prijedlozima, dosljedno i brzo spriječiti protutržišno ponašanje i osigurati slobodnu trgovinu u trenutnoj situaciji."
Ipak, uprkos trajnoj važnosti Kine za njemačku ekonomiju, finansijski pritisak dolazi sa svih strana. Njemački izvoz u Kinu pao je za 25% od 2019., dok su vodeći njemački proizvođači automobila — Volkswagen, Mercedes i BMW — posljednjih nekoliko godina zabilježili snažan pad tržišnog udjela, dok je Kina istodobno ubrzala vlastitu proizvodnju električnih vozila.
Glasnogovornik VDA-e dodao je da, iako „firme u automobilskoj industriji energično provode i primjenjuju nužno smanjenje rizika", to mora biti i „politički omogućeno, a ne samo zahtijevano". Naglasio je i da smanjenje rizika ne smije značiti „zatvaranje tržišta".
„Najbolja politika je učiniti sve kako bi se poticalo poslovno okruženje, konkurentnost i rast", rekao je. „To ne samo da stvara snažniju pregovaračku poziciju, nego također potiče ulaganja i inovacije kod kuće."
„Hladna stvarnost tržišnog pritiska"
Trgovac rijetkim rudama Matthias Rüth kaže da je važno imati na umu kako i njegovi poslovni partneri u Kini trpe posljedice geopolitičkih napetosti. „Trenutne poteškoće uglavnom proizlaze iz političkih odluka, a ne od samih dobavljača", rekao je.
Njegovo je poslovanje ponajprije pogođeno time što je Kina ozbiljno ograničila izvoz rijetkih ruda, što je frustriralo i njegove dobavljače. „I oni se suočavaju s nepovoljnim okolnostima i izazovima trenutačnih izvoznih ograničenja", rekao je.
Kaže da se njegova firma nije suočila s političkim pritiskom da „smanji rizik" koji dolazi od Kine, nego s „hladnom stvarnošću tržišnog pritiska", pojačanom globalnim carinama i kineskim izvoznih ograničenjima.
„Za dobavljača poput nas to znači da dugogodišnje rutine nabave više ne funkcioniraju jednako pouzdano kao prije", kaže. „I dalje se oslanjamo na naše dugogodišnje kineske partnere, jer za mnoge materijale jednostavno nema zaobilaznog puta mimo Kine."
Ipak, ističe da njegova firma ulaže sve više vremena i truda u uspostavljanje mogućnosti opskrbe izvan Kine. „Ovdje nije riječ o tome da nam politika govori što da radimo. Tržište prisiljava svakog ozbiljnog trgovca i svaku firmu za preradu sirovina da preispita svoju strategiju nabave — taj će pritisak samo rasti. To je svakodnevna stvarnost."
