Svjesno ili ne, sve su ovo ključni igrači u ubrzanom jačanju konkurencije u dominaciji evropskim energetskim zalihama, piše portal Medium.com.
Energija je oružje. I za SAD i za Rusiju. Nagrada za korištenje ovog oružja je politička i ekonomska poluga prema Evropi. Međutim, novi dokazi upućuju na to da su daleko od toga da se suprotstavljaju ruskoj energetskoj hegemoniji, ključne osobe povezane s Trumpom učestvuju u kolosalnoj izdaji: olakšavanju ruskog osvajanja plina u Evropi.
Ipak, ključ u otkrivanju kako je Trumpova tajna saradnja s Rusijom potkopala energetsku sigurnost SAD-a i Evrope ne može se naći u Washingtonu ili čak u Moskvi - već unutar tamnog odnosa moći u jednoj balkanskoj državi - Hrvatskoj.
Krajem 2016. godine, Christopher Steele, bivši šef ruskog ureda MI6, dovršio je sastavljanje izvještaja koji navodno sadrži dokaze o dosluhu između Trumpove predsjedničke kampanje i visokih ruskih dužnosnika.
Između ostalog, u dokumentu se navodi da se u zamjenu za pomoć Donaldu Trumpu u pobjedi u predizbornoj kampanji, od Trumpa očekivalo da izvrši niz ustupaka ruskim interesima, uključujući i sporazum o podizanju odbrambenih obaveza SAD-a i NATO-a u baltičkim i istočnim zemljama Evrope kako bi se skrenula pažnja s Ukrajine, što je bio Putinov prioritet.
U dokumentu se također tvrdi da se Trumpov bivši savjetnik za vanjske poslove Carter Page sastao s visokim dužnosnikom Rosnefta u junu 2016. godine, koji ga je prisilio na razgovore o "pitanjima buduće bilateralne energetske saradnje" između SAD-a i Rusije.
U širem smislu, u dokumentu se tvrdilo da bi Trump mogao igrati dvostruku igru na Balkanu, čiji bi ishod favorizirao Putina u oblasti energije. Na prvi pogled, ovo se ne čini očiglednim. Trump se glasno suprotstavio ruskom Nord Streamu 2 - plinovodu koji se povezuje s Njemačkom i koji je vrlo kritiziran zbog svog potencijala da učvrsti ovisnost EU o Rusiji.
Iako je ovo podizanje tona imalo malo opipljivog učinka, stariji članovi Trumpovog unutrašnjeg kruga dosljedno su se našli u saradnji s kompanijama koje intenziviraju rusko energetsko stajalište o Evropi, što je ironično omogućeno sve većim napetostima kapitalističkog 'globalizma' kojem se Trump naizgled protivi.
U centru ovih mahinacija je mala zemlja - Hrvatska, koja je brzo postala centralna tačka u novoj „Velikoj igri“. Kako se Hrvatska uselila u orbitu američke i evropske snage, Rusija je pojačala napore da je povuče - prije svega koristeći primamljivi jeftini novac i jeftini plin.
Zemlja je ušla u program NATO-ovog Partnerstva za mir 2000. godine, prije nego što se u potpunosti pridružila savezu 2009. godine. Četiri godine kasnije, Hrvatska se pridružila EU i postala glasna pristalica sankcija EU protiv Rusije.
Krajem 2016., hrvatski premijer Andrej Plenković predvodio je evropsku parlamentarnu delegaciju u Ukrajini, gdje je osnovao zajedničku radnu grupu Hrvatske i Ukrajine kako bi istražio potencijal za mirovni sporazum u istočnoj Ukrajini, po uzoru na sporazum Hrvatske sa Slovenijom iz 1990. godine. Posjeta je "izazvala ozbiljnu zabrinutost u Rusiji", saopštilo je rusko ministarstvo vanjskih poslova.
Kao prva balkanska država koja je preuzela predsjedavanje EU 2019. i potencijalno se pridružila eurozoni, Hrvatska je brzo postala predvodnik za budućnost balkanske regije i njenih odnosa sa SAD-om, EU i Rusijom.
No, možda je najveći značaj ove male zemlje njena malo poznata sposobnost određivanja buduće energetske karte Evrope. Hrvatska se nalazi u centru mreže potencijalnih novih ruta pretovara energije koji bi, barem u teoriji, mogli dopustiti Evropi da se oslobodi hronične ovisnosti o ruskom plinu.
Nova „Velika igra“
Osnovni koncept je 2007. godine predložila mađarska nacionalna energetska kompanija MOL. Ideja je bila izgraditi "novi evropski prijenosni sistem" koji bi povezao sve plinske sisteme centralne i jugoistočne Evrope, od Poljske do Hrvatske. Evropska komisija pozdravila je prijedlog s oduševljenjem.
Od tada pažnja se usmjerila na glavnu tačku predloženog plinskog koridora: hrvatsku luku Omišalj na otoku Krku, gdje su SAD i EU potaknuli ideju izgradnje novog terminala za tekući prirodni plin (LNG). Dužnosnici SAD-a i EU vjeruju da bi ovaj otok mogao biti ključ evropske energetske ovisnosti, s mogućnošću da se Hrvatska pretvori u glavno regionalno energetsko čvorište.
"Rusija je prestravljena zbog napora na izgradnji novog LNG terminala na otoku Krku koji bi rezultirao otpremom LNG-a iz SAD-a, Katara i drugih država, a prodao bi se nizvodno drugim zemljama članicama EU", izjavio je jedan zapadni diplomat u Zagrebu. "Terminal će ograničiti ruske napore da bude jedini dobavljač plina u EU."
Čak i dok su se SAD i EU borile da ožive projekt Krk, Rusija je na sve načine pokušala da ga potkopa - ironično, uz pomoć kompanija povezanih s Trumpom.
Ruta Krk jedna je od glavnih misija američke vlade u regiji. Samo u oktobru prošle godine, State Department izdao je novu strategiju kojom je upozoreno da: "Ako hrvatska Vlada ne slijedi strategiju diversifikacije energije, Hrvatska i regija bit će sve ranjivije utjecajem vanjskih interesa, uključujući Rusiju."
Ipak, dok je Rusija pokušala svaku zamislivu strategiju kako bi spriječila ili kontrolirala projekt u Krku, Trumpovi insajderi na kraju su olakšali ruski prodor na Balkan.
U martu 2017., Rusija je pronašla svoju najmoćniju ulaznu tačku: najveća hrvatska firma Agrokor - ogromni agrobiznis konglomerat od 143 kompanije na cijelom zapadnom Balkanu - bio je u velikim finansijskim problemima. Firma je imala oko 7,5 milijardi dolara duga. S oko 60.000 zaposlenih i ukupnim prihodima koji su jednaki 15 posto hrvatskog BDP-a, kolaps firme odmah bi utjecao na čak pola miliona ljudi, što bi izazvalo ekonomski šok u cijeloj regiji.
Agrokor je bio prevelik da bi propao. No, nakon što je hrvatska Vlada pritekla upomoć kako bi spasila firmu, svoju šansu vidjele su dvije ruske banke pod američkim sankcijama, koje su povezane sa Donaldom Trumpom. Dogovor je sklopio američki hedž-fond s direktnim vezama s najvišim nivoom Trumpove administracije.
U aprilu 2017., Hrvatski sabor donio je Zakon "Lex Agrokor", koji je omogućio Vladi da interveniše restrukturiranjem i spašavanjem firme.
Otprilike u istom periodu iduće godine, procurili su e-mailovi koji su pokazali da su visoki dužnosnici hrvatske Vlade unaprijed znali za finansijske poteškoće Agrokora i planirali njegovo spašavanje u februaru - oko mjesec dana prije optužbe falsifikovanja finansijskih informacija.
Veći dio te priče poznat je u Hrvatskoj. Manje je poznato da se Ante Ramljak, kojeg je hrvatska Vlada imenovala kao posebnog upravitelja za nadzor restrukturiranja Agrokora, sastao sedmicu dana ranije u martu 2017. s predstavnicima američkog hedž-fonda „Knighthead Capital“.
Kako kupiti zemlju?
Prema memorandumu za investitore koji je u junu 2018. godine pripremio „Bearstone Global“, korporativno savjetodavno preduzeće u londonskoj finansijskoj četvrti, slijed događaja izazvao je legitimnu sumnju: „Glavna crvena zastava ovdje je pitanje je li „Knighthead“ imao interne informacije o odredbama Lex Agrokora prije ulaganja?”
Ne samo da su se predstavnici „Knightheada“ susreli s Ramljakom prije objave da će postati posebni administrator s direktnim utjecajem na uslove spašavanja, „Knightheadov“ suosnivač Thomas Wagner "čak je u javnosti priznao da su o ulaganju odlučili nakon konsultacija s Vladom“, navodi se u Bearstoneovom memorandumu.
Godinu dana nakon što je Lex Agrokor stupio na snagu, „Knightheadov“ postupak sklapanja dilova iza zatvorenih vrata doveo je do zapanjujuće pobjede dvjema bankama iz Kremlja - Sberbank PJSC i VTB Group. Dvije banke zajedno su preuzele 47 posto udjela u Agrokoru, pretvarajući potraživanja u iznosu od oko 1,7 milijardi dolara u dug.
To nije bila trivijalna pobjeda. Rusija je "kupila zemlju NATO-a", istakao je Hrvatski centar za razvojnu saradnju. Sberbank je najveća ruska državna banka. VTB je druga po veličini. Poznato je da obje ove divovske banke djeluju kao opunomoćenici Vladimira Putina i njegove oligarhijske baze moći.
Ipak, obje banke također imaju dobro dokumentirane veze s Donaldom Trumpom, iako su od 2014. godine pod američkim sankcijama.
Od 2017. Donald Trump i Sberbank dijele istog advokata obrane - Marca Kasowitza. No, taj odnos seže godinama unazad. Godine 2013. predsjednik Sberbanke Herman Gref dogovorio je Trumpov sastanak s ruskim privrednicima tokom takmičenja Miss Universe u Moskvi. Događaj je prvenstveno sponzorisao Sberbank.
U to je vrijeme Trump bio u potrazi za sklapanjem ugovora o nekretninama u Moskvi kako bi izgradio novi Trumpov toranj, a Sberbank je na kraju pristala finansirati oko 70 posto projekta. Trumpov tadašnji lični advokat Michael Cohen priznao je da su razgovori o Trumpovom tornju nastavljeni do juna 2016. godine.
U novembru 2015., ruski biznismen iz Kremlja Felix Sater - čija je firma za nekretnine „Bayrock Group“ potpisala ugovor s Trumpovom firmom 2005. - informisala je Cohena o napretku u ostvarivanju ugovora o nekretninama. U e-mailu Sater je objasnio da je o tome dogovorio sastanak s Putinom i jednim od njegovih "najviših zamjenika" - i da će banka VTB finansirati cijeli projekt. "Dobit ću Putina za ovaj programa, a Donalda ćemo izabrati", napisao je Sater u prethodnom e-mailu Cohenu. „Naš dječak može postati predsjednik SAD-a i mi ga možemo inženjerirati".
To nije jedina Trumpova povezanost.
Federalni podnesci otkrivaju da američki hedž-fond, „Knighthead“, koji je najvećoj firmi u bivšoj Jugoslaviji poklonio blagajne najvećih ruskih banaka, ima veze s najvišim ešalonima Trumpove administracije preko dva visoka dužnosnika: Darisa Meeksa, tadašnjeg zamjenika pomoćnika predsjednika i direktora unutrašnje politike u Uredu potpredsjednika Mikea Pencea i Andrewa Olmena, specijalnog pomoćnika predsjednika za ekonomsku politiku i zamjenika direktora Nacionalnog ekonomskog vijeća Bijele kuće.
Prema službenim dokumentima podnesenim Predstavničkom domu SAD-a, Meeks i Olmem dugogodišnji su lobisti iz Washingtona iz advokatskog ureda Venable koji su ranije predstavljali Knighthead Capital, tokom i poslije mandata.
Olmem, koji još uvijek drži svoju poziciju u Trumpovoj administraciji, nalazi se među velikom grupom imenovanih Trumpovaca kojima je dato zeleno svjetlo za nastavak neometanog lobiranja, te je u dokumentima identificiran da lobira za Knighthead u februaru 2017., kada se pridružio u Bijelu kuću. U međuvremenu, Meeks je odjavljen iz Venablea u januaru 2017., ali se tamo vratio godinu dana nakon što je podnio ostavku, nakon čega je nastavio lobirati za Knighthead.
Povezanost s Gazpromom
Iako se u podnescima o otkrivanju podataka nije ništa spominjalo u vezi s Knightheadovim ulaganjima u Evropi, dok su radili za Knighthead, Meeks i Olmem radili su zajedno s drugim Venable partnerom, Williamom Nordwindom.
No, oko godinu dana prije nego što je Venable tim počeo lobirati za Knighthead u 2015., Nordwind - koji je u to vrijeme bio dopredsjedavajući grupe Venable's Legislative and Government Practice Group - uhvaćen je potajno u lobiranju za Gazprom, odnos koji je prikladno propustio otkriti Kongresu.
Od 2010. godine, Venable je angažiran od strane New York PR firme Ketchum, da zajedno sa svojim partnerom-podružnicom GPlus Europe sa sjedištem u Bruxellesu radi za Gazprom Export, savjetujući firmu o energetskoj politici u Evropskoj uniji. Gazprom Export izvozi ruski plin u 27 zemalja diljem Evrope i bivšeg Sovjetskog Saveza.
Dva viša Trumpova savjetnika koji su lobirali za Knighthead, radili su u partnerstvu s kolegom koji je prethodno bio na platnom spisku Gazpromovih evropskih interesa.
U izjavi, zamjenica sekretara za medije u Bijeloj kući Judd Deere rekla mi je: "Andrew Olmem nije imao veze s Gazprom Exportom i Hrvatskom." Međutim, Deere je dodao neuobičajen komentar, koji ovdje iznosim jer sadrži ključne informacije za javni interes:
"Koliko sam shvatio, neko je iz firme (Venable) možda radio na pitanjima vezanim za Gazprom i Hrvatsku, ali to nije bio Andrew."
Iznenađujuća izjava Judd Deere dokazuje da je Bijela kuća znala da lobist Knightheada radi na "pitanjima vezanim za Gazprom i Hrvatsku", potencijalno uspostavljajući direktnu saradnje između Bijele kuće, Venablea i Knightheada u Hrvatskoj.
U odgovoru na moje dalje istrage, Deere je negirala da ima ikakvu informaciju o Olmemovim kolegama u Venableu, bivšem zaposleniku Bijele kuće Meeksu i bivšem Gazpromovom lobisti Nordwindu. Ni u Knighthead Capitalu, kao ni u Venableu nisu odgovorili na upit.
Nije iznenađujuće u ovom kontekstu da se od spašavanja Agrokorove propasti, dogovorenog pod vodstvom Knighthead Capitala, okoristio Gazprom. No, prije nego što je došao Gazprom, bila mu je potrebna velika politička i privredna pomoć, koju mu je uspješno osigurao Knighthead odobravanjem masovnog udjela ruskih banaka Sberbank i VTB u Agrokoru.
Godinu ranije, ruski ambasador u Zagrebu Anvar Azimov izjavio je da će bilo kakva ruska pomoć Agrokoru biti uslovljena "saradnjom Hrvatske s Moskvom". A do te saradnje je i došlo.
Nakon što je spasio Hrvatsku i širu regiju od finansijske katastrofe, Putin je ubrzo zatražio da mu se uzvrati usluga. Gazprom Export - ruski energetski gigant kojeg je prethodno zastupao lobist Knightheada William Nordwind - potpisao je deset mjeseci nakon toga ugovor o opskrbi plinom s hrvatskom naftnom kompanijom PPD. PPD ima dugogodišnje veze na visokom nivou s dužnosnicima hrvatske Vlade, finansirajući vladajuću konzervativnu stranku, Hrvatsku demokratsku zajednicu, u iznosu od 4,2 miliona kuna u 2016. godini.
Prema novom ugovoru, Gazprom će Hrvatskoj isporučivati milijardu kubnih metara plina svake godine od oktobra 2017. do decembra 2027. godine, pokrivajući 70 posto hrvatskog tržišta. Sporazum je eliminirao potrebu Hrvatske za daljnjim uvozom. Stoga je to bio udar na američke i evropske napore da ohrabre Hrvatsku da ubrza projekt na Krku, jer više nije bilo neophodno da zemlja pokrije svoje potrebe za plinom.
Podijeli pa vladaj
Jedna od glavnih prepreka projektu Krk je novac, a za njeno uklanjanje potrebni su investitori koji će imati zagarantovane korisnike. Sama Hrvatska bila bi prvi kupac plina koji se transportira preko Krka, a naredni veliki potencijalni kupac je Mađarska.
Nakon što se uspješno obračunala s prvim potencijalnim kupcem plina na ruti Krk, druga ruska strategija bila je zatvaranje narednog. Mjesec dana nakon što je Rusija potpisala sporazum o opskrbi plinom u Hrvatskoj, Mađarska je saopćila da će obnoviti i ugovor o opskrbi plinom s Gazpromom, koji bi trebao isteći 2021. godine. Godinu dana kasnije, Mađarska je potvrdila da će Gazprom nastaviti isporučivati plin u tu zemlju za 2019. i 2020. godinu.
Treća ruska strategija bila je poticanje tekućeg spora između nacionalnih energetskih firmi dviju zemalja.
Godine 2009., mađarska nacionalna naftna firma MOL kupila je 49 posto udjela u hrvatskoj državnoj energetskoj kompaniji INA. Hrvatska je 2013. iznenada nastojala poništiti ugovor o ulaganju. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) optužio je predsjednika MOL-a Zsolta Hernadija da je namještao ugovor o ulaganju podmićivanjem bivšeg premijera Ive Sanadera. Interpol je izdao nalog za Hernadijevo hapšenje na zahtjev Hrvatske.
Prema tvrdnjama Jeremyja Warnera, pomoćnika urednika u Telegraphu, Interpolova potjernica bila je "rijetko prikriveni pokušaj prisilne prodaje ključne imovine ruskom Gazpromu".
Rusija jedva da je bila suzdržana po tom pitanju. Godine 2014. Gazprom je ponudio kupovinu cjelokupnog udjela MOL-a u hrvatskoj INA-i. Godine 2017. Rosneft je imao istu ponudu.
Pošto je Hrvatska izignorisala te ponude, Rusija je pokušala s drugom strategijom. Ako ne možeš pobijediti projekt Krk, pridruži mu se - bolje rečeno, kontroliši ga. Ranije prošle godine Rusiji je ponuđeno da samostalno garantuje cjelokupni razvoj Krka.
To je navelo neke stručnjake da špekulišu kako je Rusija izdala nalog za Interpol. Generala Alexandera Prokopchuka, potpredsjednika Interpola za Evropu, Marina Litvinenko, udovica otrovanog disidenta Aleksandra Litvinenka, opisala je kao bliskog Putinovog saveznika. On je optužen da je više puta koristio Interpol za izdavanje potjernica za političkim disidentima koji se protive Putinu.
Isto tako, Vlada je odigrala ulogu u Interpolovom nalogu.
Jedan hrvatski diplomata sa sjedištem u glavnom gradu EU rekao je da zahtjev USKOK-a neće biti dovoljan da pokrene Interpolov nalog.
"Samo su Amerikanci imali dovoljno snage da tu loptu zakotrljaju", dodao je.
Visoki hrvatski službenik za provedbu zakona kazao je kako je svjestan da su: "Amerikanci iskoristili svoj utjecaj da Interpol djeluje kao mehanizam putem kojeg bi Hernadi bio izručen."
Ako je to doista tako, Interpolova potjernica bila je rezultat pritiska Rusije i dužnosnika Trumpove administracije.
Trumpov tim cilja na Hrvatsku
U martu 2018. godine hrvatska Vlada primila je pismo od američkog konglomerata Castleton Commodities International (CCI), izražavajući interes da postane INA-in "strateški partner" kako bi pomogao u otkupu MOL-ovih dionica u hrvatskoj državnoj energetskoj kompaniji.
"CCI bi preuzeo ulogu strateškog investitora i partnera u INA-i, podržavajući hrvatska ministarstva u nizu ključnih sektora", navodi se u pismu CCI-jevog Fabrizija Zichichija. U pismu je ponudio pomoć u osiguravanju finansiranja, kao investicijski i komercijalni partner u ugovornim odnosima, kao što su prerada sirove nafte i naftnih derivata, trgovina i opskrba gotovim proizvodima, upravljanje rizicima i vođenje investicijskih projekata u svim poslovnim aktivnostima.
Za razliku od ponuda Gazproma i Rosnefta, pismo nije obvezivalo CCI da bude spreman za otkup cijelog MOL-ovog udjela - ili isključilo mogućnost da ga neki treći subjekt, bilo ruski ili neki drugi, djelomično kupi. Umjesto toga, pismo je nagovijestilo ovo potonje tako što je nejasno upućivalo na izglede za "osiguravanje finansiranja" uz ulaganje.
Ono što jeste jasno su veze CCI-a s Trumpom i unutrašnje simpatije s Rusijom. Američki gigant i trgovac energijom dugogodišnji je glavni klijent Jaya Claytona, Trumpovog čovjeka i predsjednika Komisije za vrijednosne papire (SEC).
Clayton je ranije bio viši partner u advokatskom društvu Sullivan & Cromwell, gdje je profitirao od rada firme i savjetovao širok raspon firmi koje posluju s ruskom vladom i ruskim oligarhima.
To je uključivalo projekte vrijedne više milijardi dolara koji uključuju napore ruske vlade, Lukoila i Gazproma za izvoz ruskog plina u centralnu Aziju kroz konzorcij Kaspijskog naftovoda i srednju i jugoistočnu Europu, kroz projekt plinovoda Južni tok. Ovo zadnje je uključivalo ugovore s Bugarskom, koje je Putin politički progurao raspoređivanjem strateških ulaganja od VTB-a, banke koja je povezana s Trumpom, a koja je ulagala u Agrokor.
Fabrizio Zichichi, jedan od CCI-jevih čelnika, koji je potpisao pismo ponude Hrvatskoj, prethodno je bio jedan od ljudi zaduženih za poslovanje s Morganom Stanleyem. Zichichi je iz Morgana Stanleya prešao u CCI nakon što je kupio veliko trgovačko poduzeće za naftu za milijardu dolara.
Do tog dila, koji je također savjetovao Jay Clayton, došlo je samo zato što je prvi izbor propao: Zichichi i njegove kolege već su pristali prodati posao ruskoj državnoj naftnoj firmi Rosneft. Posao Rosnefta propao je samo zato što su američke sankcije uvedene zbog sukoba u Ukrajini.
Dakle, ponuda CCI-ja nije bila usko povezana s Trumpovim unutrašnjim krugom - došla je od rukovoditelja koji su imali ekonomski angažman s Rusijom, Gazpromom i Rosneftom.
Još čudnije, nešto više od mjesec dana nakon pisma CCI-ja, američki državni advokat Jeff Sessions upriličio je posjetu Hrvatskoj, što je bilo bez presedana.
Sessions se sastao s visokim dužnosnicima hrvatske Vlade, uključujući predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, premijera Andreja Plenkovića, ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, ministra unutrašnjih poslova Davora Božinovića i ministra vanjskih poslova Andreja Metelka-Zgombića.
Javnosti nisu dostupne potpune informacije o čemu je bilo riječi tokom ovog čudnog diplomatskog izleta. Prema saopćenju Ambasade SAD-a u Hrvatskoj, posjeta je iskorištena "kako bi se razgovaralo o bilateralnoj i međunarodnoj provedbi zakona i pravosudnoj saradnji, te kako bi se razmotrili načini daljnjeg jačanja provedbe zakona između SAD-a i Hrvatske".
Kasnije te godine, Interpolov nalog za MOL-ovog Hernadija - koji je Mađarska odbacila dvije godine ranije - odjednom je obnovljen u novembru 2018. godine.
Nova Interpolova potjernica izdana je nekoliko sedmica nakon što je američki ministar energetike Rick Perry pozvao Mađarsku da riješi svoje probleme s Hrvatskom i podrži projekt plina Krk.
Ko god je bio iza ovog Interpolovog naloga - predstavnici Trumpove administracije ili Rusije, ili i jedni i drugi - poslužio je za zbližavanje na koje je Perry javno pozivao. Naravno, Trump je odbio uložiti novac, ne nudeći nikakvu finansijsku podršku za projekt na Krku - za razliku od Rusije.
Postoje jaki razlozi za sumnju u opravdanost potjernice. Prva potjernica odbijena je 2014. godine kada je arbitražni sud koji se sastao pod UNCITRAL-om, najvećim tijelom UN-a za trgovinsko pravo, odbacio hrvatski slučaj protiv Hernadija jer se gotovo u cijelosti oslanjao na svjedočenje jednog svjedoka u nedostatku bilo kakvih materijalnih dokaza.
Taj svjedok, od kojeg bi mogla ovisiti buduća energetska karta Evrope, malo je poznati hrvatski tajkun po imenu Robert Ježić, koji je slučajno povezan s dva ruska oligarha, od kojih jedan ima i veze s Trumpovim osramoćenim advokatom Michaelom Cohenom.
Ježić je kao glavni svjedok ustvrdio da je predsjednik MOL-a Zsolt Hernadi podmitio bivšeg premijera da pogura MOL-ov veliki otkup hrvatske državne naftne kompanije.
U vrijeme kada je došlo do navodnog mita, Ježić je bio čelnik odbora Dioki, tvornice petrohemije koja je radila na Krku, otoku na kojem se SAD i EU nadaju da će biti izgrađen novi plinski terminal.
Međutim, svjedočenja na Sudu otkrila su da su navodi Ježića o Hernadijevom podmićivanju krila i njegovu ulogu kao poslovnog partnera u tajnovitom ruskom nastojanju da preuzme kontrolu nad otokom. Tako je posvjedočio ruski milijarder Mihail Gutseryjev, vlasnik sedme najveće ruske naftne kompanije Russneft.
Gutseriyev, ruski oligarh s tijesnim vezama s Putinom, rekao je hrvatskom sudu 2012. da je kroz Ježićevu firmu Dioki uložio 5 miliona eura za kupovinu zemljišta u strateškoj luci Krk. Ulaganje odgovara ruskoj širokoj strategiji pokušaja da se naruši ili dominira nad projektom na Krku.
Nažalost Rusa, Ježić je jednostavno ukrao investiciju - barem prema oligarhu, mada je te tvrdnje Ježić oštro demantovao. Kako bi se dodatno zakomplicirale stvari, iako je Ježiću od hrvatskog suda naloženo da prije sedam godina vrati nestalih 5 milijuna eura, on to jednostavno nije učinio.
Sam Gutseryev je glavni saučesnik u mutnim poslovima koji vode direktno do Trumpa. Prema The Globe and Mailu, najstariji sin oligarha, Said Gutseriyev, kontroliše kiparske firme koje imaju udjele u glavnoj ruskoj tvornici lokomotiva, projektu koji u cijelosti finansiraju banka u Kremlju, VneshEkonomBan ili VEB.
Uprkos tome što je od 2014. pod sankcijama SAD-a, tadašnji izvršni direktor VEB-a Sergej Gorkov sastao se s Jaredom Kushnerom, Trumpovim zetom i višim savjetnikom, u Trumpovoj kuli nakon izbora 2016. godine. Gutseriyevi također posjeduju hotel National, gdje je Trump boravio tokom svoje prve posjete Moskvi 1987. godine.
Gutserieyeva firma Russneft također je osjetila benefite od rasta ruskih dionica nakon Trumpove izborne pobjede. Ruski indeks Micex porastao je za 3,8 posto, a dionice nafte i plina porasle su za 3,7 posto. Nekoliko dana nakon izbora, banke VTB i Sberbank koje su povezane s Trumpom koordinirale su pokretanje dugo planiranog IPO-a za Russneft, koji je prikupio 500 miliona dolara.
Russneft je u vlasništvu 33 posto od strane rudarskog giganta Glencore, koji je u decembru 2016. zajedno s Qatar Investment Authority kupio 19,5-postotni udio u Rosneftu, uz podršku VTB-a. Taj se dogovor činio u skladu s dosljednom tvrdnjom Steeleovog dosjea da je Rosneft ponudio Trumpu preko svog savjetnika Cartera Pagea "posredovanje do 19 posto (privatiziranog) udjela u Rosneftu" u zamjenu za ublažavanje sankcija Rusiji.
Povezanost Ježića s naporima Rusije da kontrolira projekt Krk za vlastite ciljeve dodatno je potkrijepljena 2017. godine. Ježićeva firma Dioki bankrotirala je 2013. jer nije mogla isplatiti svoje kredite - glavni vjerovnik bila je austrijska banka Hypo Alpe Adria. No, četiri godine kasnije, firma nazvana Gasfin preuzela je dug koji je prvobitno bio dužan Hypou.
Gasfin je postao vlasnik ključne teritorije na Krku gdje će se graditi predloženi LNG terminal. Firma se zalagala za rješenje na kopnu, za razliku od poziva SAD-a i EU-a za izgradnju offshore terminala zbog nemogućnosti dobivanja kontrole nad kopnom. Iako ima sjedište u Luksemburgu, Gasfin se općenito smatra kao zamjena za ruske interese - upravlja nizom projekata u Rusiji, uključujući izgradnju velikog infrastrukturnog projekta za Gazprom.
Povezanost Michaela Cohena
Sudski spisi i svjedočenja nadalje potvrđuju da je nestali novac, za koji Gutseryev tvrdi da mu je ukrao Ježić, preusmjeren kroz drugu firmu čiji je Ježić bio dioničar, Xenoplast, čiji je izvršni direktor švicarski advokat Stephan Hurlimann.
Ježić, ostali svjedoci, i sam Hurlimann potvrdili su da je nestalo 5 miliona eura uplaćeno na račun firme Xenoplast. Međutim, Hurlimann, koji je odbio lično svjedočiti na hrvatskim sudovima, uprkos višestrukim zahtjevima, imao je još jednu vrlo neobičnu vezu: Trumpov prijatelj, ruski oligarh, kontroliše firmu koja je direktno povezana s njegovom švicarskom advokatskom firmom.
Hurlimann je partner u firmi Wenger & Vieli. Advokatsko društvo se može pohvaliti poslovanjem s ruskim klijentima, ali se s njima ne poistovjećuje. Wenger & Veili ima direktne veze s firmama koje kontroliše oligarh povezan s Putinom, uključujući i firmu koja je potajno platila Trumpovom osramoćenom advokatu Michaelu Cohenu.
Hurlimannov viši partner u Wenger & Vieli je dr. Wolfgang Zurcher, koji je od 2014. godine bio član Upravnog odbora Zublin Grupe u Zürichu, koji je u većinskom vlasništvu ruskog milijardera oligarha Viktora Vekselberga. U Wenger & Vielu nisu odgovorili na zahtjev za komentar tog navodnog sukoba interesa.
Dr. Iosif Bakaleynik i Iakov Tesis, dva zastupnika Vekselberga, predstavnici su najvećeg udjela (40,7 posto) u Zublinu, Lamesa Holding. Obje su uključene u Vekselbergovu Renova grupu. Kako bi zastupao Vekselberga u Zublinu, Bakaleynik, koji i dalje savjetuje oligarha, napustio je svoja prethodna radna mjesta kao predsjednik Uprave Renova i predsjednik nadzornog odbora Renova US Holdings, podružnice Renova grupe. Tesis je još uvijek direktor grupe Renova u Rusiji, a djeluje i kao ovlašteni predstavnik dioničara GAZEX-a, zajedničkog poduzeća Gazproma i Uncomtecha.
Vekselberg i njegova grupa Renova, koji su pod američkim sankcijama od aprila 2018., imaju kontroverzne veze s Donaldom Trumpom. I Vekselberg i njegov rođak Andrew Intrater lično su se susreli s Trumpovim advokatom Michaelom Cohenom u Trump Toweru, samo jedanaest dana prije predsjedničke inauguracije u januaru 2017., gdje su razgovarali o poboljšanju američko-ruskih odnosa.
Kasnije te godine, podružnica Vekselbergove Renova grupe navodno je izvršila značajne uplate na račun Cohena u ukupnom iznosu od najmanje pola miliona dolara.
Podružnica, Columbus Nova, opisana je u federalnim podnescima kao podružnica Renova grupe, a Renova je na vlastitoj web stranici jednom navela Columbus Novu kao dio grupe. U 2017. godini, izvršni direktor firme Columbus Nova Intrater donirao je 250.000 dolara Trumpovom inauguracijskom fondu i 35.000 dolara zajedničkom odboru za prikupljanje sredstava za Trumpov reizbor i Republički nacionalni komitet.
I tako se krug zatvara, ali ne bez više pitanja nego odgovora.
Direktne i indirektne navodne veze Roberta Ježića s ruskim oligarhima, prijatelja i Trumpa i Putina, postavljaju pitanja o njegovom kredibilitetu kao ključnom svjedoku u slučaju koji je godinama narušavao odnose između Mađarske i Hrvatske.
On nije bio samo navodni poslovni partner ruskog oligarha koji je vlasnik jedne od najvećih ruskih naftnih firmi i koji je htio otkupiti zemljište na Krku; njegove dugove apsorbirala je firma koja blisko sarađuje s Gazpromom koji sada kontrolira tu zemlju u suprotnosti s evropskim interesima, a njegova švicarska advokatska firma ima veze s vrlo sankcioniranim ruskim oligarhom koji je umiješan u zapošljavanje Trumpovog ličnog advokata nakon što je Trump već bio na vlasti.
Nije nerazumno pitati se jesu li ovi međusobno povezani interesi kompromitirali integritet njegovih tvrdnji, i prošlih i sadašnjih, i ukazuju li na obrazac ponašanja koji na različite načine može poslužiti tim sumnjivim interesima.
Do sada je fokus Trumpovsko-ruskog dogovora bio na američkim predsjedničkim izborima. Ali ova istraga sugeriše da je nešto i previđeno.
Sve je više dokaza da je Trumpova veza s bogatim Rusima „podmazana“ u mutnim žilama globalnih finansija, kreirala prizor onoga što se upravo sada događa: sofisticirani ruski pokret za konsolidaciju kontrole nad opskrbom plinom u Evropi.
Steeleov dosje bio je polarizirajuća sila, s mnogim tvrdnjama koje su se žestoko osporavale. Jedan od njegovih prijedloga bio je da Trumpov pristup Balkanu završi u ruskim energetskim interesima. Ova je istraga pokazala da je tvrdnja tačna.
Ljudi i kompanije koje djeluju kao dio Trumpovog unutrašnjeg kruga nisu samo sistemski povezali ruske interese, oni su to učinili na način koji je ojačao prisutnost Rusije na Balkanu, oslabio napore u ostvarivanju alternativnih ruta za transport energije, ali i potkopali napore da se okonča hronična ovisnost Evrope o ruskom plinu - sve u vrijeme kada se svijet mora hitno odvići od ovisnosti o fosilnom gorivu kako bi se spriječile opasne klimatske promjene.
Neki bi to mogli smatrati izdajom. A Trump? On bi vjerovatno jednostavno rekao da je to samo posao, navodi se u opširnoj analizi portala Medium.com.
Biznis.ba