Razumna rješenja i druge mogućnosti

Ljudi pribjegnu razumnim rješenjima tek onda kad iscrpe sve druge mogućnosti, kaže čuveni Murphyjev zakon. Ovaj se zakon nigdje u svijetu tako revnosno ne primjenjuje kao u Bosni i Hercegovini, čemu u prilog mogu posvjedočiti i najnovija dešavanja oko akciza na gorivo.

Kako prenose mediji, Srpska demokratska stranka (SDS) uputila je u ponedjeljak u proceduru prijedlog izmjena i dopuna o stavljanju van snage zakona o akcizama na gorivo, koji je inače uz dosta protivljenja i struke i zdravog razuma usvojen krajem prošle godine. Pomenuti zakon, odnosno poskupljenje litre goriva za 15 feninga (kada se doda i PDV, govorimo već o 18 feninga), napravljen je prema uzusima međunarodnih finansijskih institucija, prvenstveno MMF-a i Svjetske banke, a kroz parlamentarnu proceduru krajem prošle godine progurala ga je takozvana akcizna koalicija sastavljena od SDA, HDZ-a i SNSD-a.

Uzalud su svi razumni ljudi u našoj zemlji upozoravali akciznu koaliciju da će novi nameti na naftu i naftne derivate napraviti haos u nejakoj bh. ekonomiji. Nažalost, oni se nisu obazirali na to, tvrdeći da će od novih akciza napraviti nove autoputeve širom BiH. Njihovi poltroni su javnosti - vjerovali ili ne - čak govorili da se povećanje akciza neće uopšte odraziti na cijenu goriva, što je ekonomska besmislica par excellence.

Međutim, samo par mjeseci kasnije surova realnost ih je tako žestoko demantirala. Gorivo je naravno poskupjelo, a kako su nedavno objavili iz Nezavisnog bloka, od uvođenja dodatnih akciza gorivo je u BiH poskupjelo i do 40 feninga po litri, čime je cijena goriva u našoj zemlji postala veća nego, naprimjer, u Austriji. Pri tome vrijedi istaći i da Austrijanci imaju i do pet puta veće prosječne plate od građana BiH.

Šefica Kluba zastupnika SDS-a u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Aleksandra Pandurević rekla je da ako njihov prijedlog bude usvojen, cijene goriva u BiH će se smanjiti za 18 feninga nakon poskupljenja koje je stupilo na snagu 1. februara ove godine. Dodala je također i da je povećanje cijena goriva prouzrokovalo i lančanu reakciju poskupljenja, pri čemu je posebnu zabrinutost izrazila zbog najave povećanja cijene hljeba na 1,80 KM.

Međutim, ona je dodala još jednu izuzetno značajnu informaciju iz surove realnosti koja nikako ne ide u prilog akciznoj koaliciji SDA, HDZ i SNSD. Kazala je, naime, da je od 1. januara 2017. godine pa sve do danas narod državi na ime putarina dao 602,6 miliona KM, a na ime akciza za naftu i naftne derivate dodatnih 766,5 miliona KM. Znači, ukupno milijardu i 300 miliona KM. I to samo od 1. januara 2017. do danas. A gdje su ti novi tenderi za puteve i autoputeve? Gdje su uopšte otišle te pare? Vidite li bilo gdje u BiH kilometar nove ceste, ne računajući u to par zakrpljenih rupa i novih trotoara?

Sve u svemu, od 2006. godine do danas na ime akciza u BiH prikupljeno je, kako navode mediji, više od 5,5 milijardi KM, a na ime putarina oko 3,5 milijardi KM. Kada se tim brojkama dodaju još i zaduženja vlasti za izgradnju infrastrukture, onda se lako i brzo dođe do cifre od 13 milijardi KM. S tim novcem, kako je svojevremeno rečeno u Parlamentu, BiH se modernim autoputevima mogla opasati dva puta. Međutim, mi do danas nemamo ni cijelih 200 kilometara autoputeva, što je rezultat koji nas drži na dnu svake liste najgorih u regiji.

Predstavnici akcizne koalicije prije par dana su isposlovali, doduše, neka manja smanjenja cijene goriva, ali su ta sniženja prevashodno kozmetičke prirode kako bi se umirila javnost. Osim toga, ta smanjenja cijena su proizvod administrativnih mjera, što automatski znači da nisu dugoročno održiva, jer će po principu “drži vodu dok majstori odu” biti na snazi dok za nekoliko mjeseci prođu opći izbori. Nakon toga, opet isto.

Uzalud su i stručnjaci i novinari i svi ostali zdrave pameti upozoravali šta će se dogoditi. Naprimjer, prof. dr. Vjekoslav Domljan je upozorio da model gradnje autoputeva povećanjem cijena goriva nije baš dobar za BiH, jer, naprosto, BiH nije tranzitna zemlja niti je zemlja nezaobilazna na ruti transporta ljudi i robe. Čak su i strani ekonomisti upozoravali da uvođenje novih nameta nije baš pametno rješenje. Američki ekonomista Arthur Laffer je, recimo, boraveći prošle godine u Sarajevu, rekao da jednostavno nema logike graditi autoputeve od povećanja akciza na gorivo. Možda političari misle da će se narod odjednom početi više voziti tim putevima ako bude plaćao skuplje gorivo, sarkastično je primijetio on, nazivajući povećanje akciza danas u ovoj i ovakvoj BiH - čistom glupošću!

S druge strane, predstavnici akcizne koalicije su naprosto svojim izjavama vrijeđali zdrav razum. Recimo, napisali su da bi povećanje akciza podstaklo “izgradnju dodatne infrastrukture u vidu izgradnje vrtića, škola, bolnica, domova za stare i iznemogle osobe i drugo, i u krajnjem očekivani rast standarda stanovništva će možda potaknuti i natalitet, što je izuzetno važno za BiH sa demografske tačke gledišta”. Zaključak? Ako se uvedu akcize na gorivo, u BiH će se rađati više djece! Svašta.

Naravno, ovaj i ovakav zaključak akcizne koalicije iz novembra prošle godine je potpuna besmislica, čemu u prilog svjedoči i šest-sedam mjeseci proteklog vremena nakon izrečene budalaštine. Sjetimo se samo šta pita šefica Kluba zastupnika SDS-a. Gdje su ti novi tenderi za puteve i autoputeve? A gdje su, ako baš hoćete, i ti novi vrtići, bolnice, domovi za stare... gdje je taj rast standarda, pa i porast nataliteta?

Dakle, uskoro će se u parlamentarnoj proceduri naći prijedlog izmjena i dopuna o stavljanju van snage zakona o akcizama na gorivo. To je sjajna šansa za sve one puke “dizače ruku” akcizne koalicije da preispitaju sva svoja prijašnja pomjeranja ekstremiteta u parlamentarnim klupama. Na našu žalost, trenutno samo ne znamo da li su iscrpili sve druge mogućnosti pa da, shodno Murphyjevom zakonu, konačno pribjegnu i razumnim rješenjima.

Piše: Eldar Dizdarević

Biznis.ba / Oslobođenje