"Moramo da podignemo standard do tog nivoa da to zadovoljava evropske standarde, a da na taj način spriječimo uvoz u BiH nekvalitetnih proizvoda koji štete domaćoj proizvodnji. Neko misli da je zaštita proizvodnje to što ćemo nekome na granici staviti rampu. To je očigledno pogrešan koncept i očito se u tome ne razumijemo", kaže Šarović.
Šarović za svoj najveći uspjeh u ovom mandatu smatra to što je ovo ministarstvo ponovo učinio važnim, a najviše žali zbog činjenice što nije usvojen zakon o električnoj energiji i gasu, koji bi, kako je rekao, donio brojne benefite i odgovorio na brojna pitanja koja će se tek otvoriti u budućnosti.
NN: Kosovo je uvelo prilično visoke carine na mlijeko iz BiH. Osim poziva da se one ukinu, neke veće zvanične reakcije nema. Šta se čeka?
ŠAROVIĆ: I sami znate da smo nedavno u Beogradu imali ministarski skup na koji su se odazvale četiri zemlje, a što je bila moja i inicijativa ministra Ljajića. Pred konferenciju Kosovo je ukinulo dio sankcija koje su uveli za sve zemlje u okviru CEFTA sporazuma. Djelimično su ukinuli mjere za voće i povrće, a ostao je još jedan broj tarifnih linija, te carine na mlijeko iz BiH i pivo kada je u pitanju Crna Gora.
Poslali smo poruku vlastima na Kosovu da očekujemo da ukinu i preostale zaštitne mjere jer smatramo da se radi o dažbinama koje su protivne pravilima CEFTA, i iako su ih nazvali zaštitnim mjerama, potpuno je jasno da nisu izvršene nikakve konsultacije te da sve strane nisu obaviještene.
Kada je BiH u pitanju, od šest tarifnih linija na koje su uveli carine, na tri uopšte nema izvoz, što govori o apsurdnosti odluke, odnosno da je sve učinjeno bez ikakve pripreme. Naredne sedmice očekujemo sjednicu Vlade Kosova, gdje ćemo vidjeti da li će postupiti u skladu s našim zahtjevima, a ukoliko se to ne desi, svaka od strana će da preduzme bilateralne poteze.
NN: Oni su djelimično ukinuli pojedine carine koje se odnose na Srbiju i Makedoniju, ali kada je BiH u pitanju ne odustaju. Da li je to neka poruka za BiH?
ŠAROVIĆ: Moguće je da Kosovo na ovaj način šalje određene poruke. Ono što ja mogu da kažem je da BiH ni na koji način ne ugrožava njihovu ekonomiju. Kada je riječ o mlijeku, u pitanju je slični ili isti izvoz kao i prošle godine, što znači da nema prekomjernog izvoza, tako da je odluka za uvođenje zaštitnih mjera u vidu carine kada je u pitanju BiH besmislena. Mi ćemo preduzimati korake koji nam stoje na raspolaganju bez obzira na to da li se radi o političkom manevru, pritisku ili se radi o bilo kom drugom razlogu.
NN: Zašto BiH ne uvodi zaštitne mehanizme kod uvoza, ako ih uopšte ima? Mnogi vas često prozivaju kako ne reagujete kad za to ima osnova. Kolika je vaša institucionalna moć u ovakvim slučajevima? Šta vi realno u tim momentima možete uraditi?
ŠAROVIĆ: Da biste uveli zaštitne mjere, za to morate da imate argumentaciju i da sprovedete postupak koji prilično dugo traje. Kada je Kosovo u pitanju, više se isplati da se rješenje traži pregovorima jer BiH mnogo više izvozi nego što uvozi. Moramo da budemo pametni. Ljudi od neznanja pomišljaju odmah na tako nešto, a to je nešto zadnje, jer je pitanje šta bi to donijelo BiH. Ne vidim kakav bi efekat dalo uvođenje kontramjera kada Kosovo u BiH uvozi sirove kože u vrijednosti od oko milion maraka, a BiH na Kosovo izvozi robu vrijednu 150 miliona KM. Mislim da je blesavo razmišljati na takav način.
NN: Da li je, prema Vašem mišljenju, realno da u BiH uskoro dođe do konsenzusa na svim nivoima kada je zaštita domaće proizvodnje u pitanju i nekog jedinstvenog stava?
ŠAROVIĆ: U ovom trenutku ne. Po tom pitanju postoji mnogo nerazumijevanja na svim nivoima i u svim strukturama društva. Zaštita domaće proizvodnje se ne uvodi na granici, i tu je osnovno nerazumijevanje. Ona se uvodi podrškom domaćoj proizvodnji kroz podsticajne mjere, razvijanjem širokog spektra podrške kroz budžete entiteta i lokalnih zajednica, uvođenjem kategorije plavog dizela, podrškom sistema za navodnjavanje, za iskorjenjivanje bolesti, privlačenjem investicija, obezbjeđenjem projekata, nabavkom mehanizacije. To je suština zaštite domaće proizvodnje kako bi ona bila konkurentnija i kako bi mogla da izađe na evropsko i druga tržišta.
Da joj pomognemo kroz moderno zakonodavstvo i da je rasteretimo obaveza davanja, da smanjimo njihov udio u različitim necarinskim taksama i drugim dažbinama koje plaćaju, kao i da podignemo standard do tog nivoa da to zadovoljava evropske standarde, a da na taj način spriječimo uvoz u BiH nekvalitetnih proizvoda koji štete domaćoj proizvodnji. O tome se radi. Neko misli da je zaštita proizvodnje to što ćemo nekome na granici staviti rampu. To je očigledno pogrešan koncept i očito se u tome ne razumijemo.
NN: Uz sve probleme nadovezale su se i carine na čelik koje je uvela Evropska unija. Koliko realno BiH tu može na bilo šta uticati i kakve se refleksije mogu očekivati na domaćem tržištu?
ŠAROVIĆ: Ulazimo u vrlo dramatično i opasno vrijeme za trgovinu na globalnom nivou. BiH i zemlje regiona su mali igrači, tako da moraju da se osvrću i lijevo i desno i da pokušaju da uticaj negativnih trendova bude što manji. EU je na osnovu mjera SAD potegla s ovim mjerama dodjeljujući jedinstvenu globalnu opštu kvotu na bazi trogodišnjeg presjeka uvoza u EU i sada je to gotova stvar za narednih šest mjeseci.
Pitanje je kako će se to reflektovati na ekonomiju BiH, Srbije, Makedonije, ali i dijelom Crne Gore. Za BiH sigurno je ovo pitanje od izuzetne važnosti. Pitanje je kako će se "ArcelorMittal Zenica" snaći kao finalni proizvođač u korištenju globalne kvote i hoće li ga pojesti veliki proizvođači iz Turske, Kine, Moldavije i Ukrajine, ili će uspjeti da obezbijede izvoz u granici prošlogodišnjeg, što bi bilo zadovoljavajuće.
Neki kritični momenat će doći u novembru, kada će se vidjeti koliko su uspjeli da iskoriste globalne kvote. Mi smo kao zemlja, ako se već EK opredijelila za ove zaštitne mjere, da kvota bude bilateralna i da se obezbijedi na nivou prošle i pretprošle godine. Međutim, desetak zemalja je podržalo BiH i Srbiju, a ostali su bili za globalne kvote.
Generalno, ova mjera je uglavnom štetna za BiH, a štete nećemo moći odmah sagledati. Moramo se pripremati za vrijeme koje dolazi, a mi kao ministarstvo, ali i drugi komorski sistemi i kompanije, radimo na tome i pripremamo se za jednu vrstu saslušanja koje će biti u septembru i kada će BiH da iznese svoj stav. Mislim da nastojimo u ovoj situaciji pomoći maksimalno.
NN: Jabuke iz BiH ponovo mogu u Rusiju. Da li je sistem kontrole i nadzora sada dobro uspostavljen i da li je moguće da se neka slična zloupotreba desi u budućnosti?
ŠAROVIĆ: Sistem kontrole je bolji nego što je do sada bio, a što se mene tiče, sistem kontrola bi trebalo da bude još rigorozniji. Mislim da nam je bezbjednost i sigurnost isporuke najvažnija. I sami znate koliko sam zajedno sa svojim saradnicima uložio truda da ponovo uspostavimo ovaj sistem izvoza jabuka i zaista bih bio razočaran da ga neko ponovo naruši.
Nama ne treba nijedan subjekat koji preprodaje jabuke koje nisu u BiH i prodaje ih u Rusiju i apsolutno sam za sankciju svakog ko to radi. To je kriminal najveće vrste i korist ima samo taj pojedinac. Nama treba sistem. Skoro sam imao sastanak s voćarima u Banjaluci i pozvao sam ih da zajedno otkrivamo one koji se bave zloupotrebama jer je to upravo u njihovom interesu. Jabuke su već krenule u izvoz i mislim da smo najveću radost donijeli desetinama porodica koje u zadovoljstvu beru svoje plodove i šalju u Rusiju.
NN: Gdje su, prema Vašem mišljenju, buduća tržišta na kojima BiH može ostvariti dobre rezultate?
ŠAROVIĆ: Nastojimo da ostvarimo trgovinu s Kinom. Sporazum o veterinarstvu i zdravlju životinja je potpisan i bar neki privrednici će moći da izvoze na to tržište. Izašli smo i na tržište Libana, a očekujemo i da dobijemo zeleno svjetlo iz Rusije za izvoz hrane životinjskog porijekla jer zasad izvozimo samo voće i povrće, te lijekove.
NN: Vaš mandat ističe kroz nekoliko mjeseci. Šta smatrate kao Vaš najveći uspjeh, a zbog čega žalite?
ŠAROVIĆ: U svakom slučaju to je obezbjeđenje visokih standarda koji su nam omogućili izvoz za Evropsku uniju različitih proizvoda, jer u EU od prošle godine možemo da bez carina izvozimo voće i povrće. Završili smo pregovore u vezi s izvozom piletine, a izvoz u Tursku je doživio ekspanziju. Ipak, ispred svega, najvažnijim smatram to što sam ovo ministarstvo učinio važnim, što do sada nije bio slučaj. Ja sam taj koji sam svojim djelovanjem i uticajem, poznanstvima i vezama širom svijeta učinio ovo ministarstvo prepoznatljivim i mislim da je to nešto što je najvažnije što sam uradio.
Nekima se to sviđa, a nekima ne, ali su to činjenice. Sa druge strane, žalim što nismo završili postupak u vezi s usvajanjem zakona o električnoj energiji i gasu. Smatram da je to bila najbolja opcija i za Federaciju BiH i za RS, a bili smo na milimetar od rješenja s kojim bismo napravili prodor ka evropskim fondovima, ka sredstvima za zapadni Balkan i za investicije. Loše je da zavisimo samo od jedne cijevi koja iz Rusije ide preko Ukrajine i Srbije, a koja će se uskoro zatvoriti.
Pametno bi bilo da razmišljamo šire i drugačije. Mislio sam da smo mogli zajednički da dođemo do rješenja. Taj zakon bi nam omogućio da otvorimo berzu električne energije o kojoj svi pričaju, ali gdje niko neće da vidi da je bez zakona uzaludno razgovarati o tome, gdje će biti njeno sjedište i kako će se dijeliti novac sa te berze. Bez zakona nema ništa od toga. Taj zakon je gotov, na stolu i, ko zna, možda ga ipak donesemo.
Biznis.ba / Nezavisne novine
