Naravno da je rekonstrukcija dotrajalih puteva, mostova i tunela poželjna i neophodna, kako bi se povećao njihov kvalitet i unaprijedila sigurnost putnika, ali “hokus-pokus” način na koji se to trenutno radi, a evidentno planira i u budućnosti, je nedopustiv, jer je van logike i standarda struke. Davati izjave iz ugodno rashladjenih direktorskih kabineta da ne postoje alternativni pravci, iako ih očito niko i nije pokušao naći, i istovremeno pozivati gradjane i privrednike na strpljenje dok satima čekaju na temperaturama od trideset ili četrdeset stepeni, je nekorektno, pa i drsko.
Kako drugačije, nego kao odsustvo odgovornosti i stručnog pristupa, shvatiti obrazloženje JP “Ceste Federacije” u kojem se kaže:” da se sanacija regionalne ceste R445 Nemila – Zenica očekuje početkom sedmog mjeseca ?!! kada će putnički promet biti u potpunosti preusmjeren na ovaj alternativni pravac, dok će teretna vozila i dalje prometovati kroz tunel Vranduk jednom trakom naizmjenično”. Jedino logično pitanje koje preostaje poslije ove bizarne izjave koja dolazi poslije višemjesečnog saobraćajnog kolapsa, jeste zašto prije rekonstrukcije tunela Vranduk nije prvo završen alternativni pravac?
Ovako je, bez osjećaja za potrebe gradjana, bolesnih osoba, privrednika, učenika, studenata itd., praktično prekinuta jedna od najvažnijih “žila kucavica” za promet ljudima i robama u BiH, čime je načinjena velika šteta za privrednike i ekonomiju BiH.
Da li je JP “Ceste FBIH” pravovremeno angažovalo dovoljan broj stručnih osoba različitih profila u traženju alternativnog pravca, da li je izradjena studija koja pokazuje o kojim ekonomskim štetama i finansijskim iznosima se radi, i
kako te štete izbjeći ili svesti na minimum? Očito nije. Da jeste, bilo bi jasno da se prvo morao obezbijediti alternativni pravac, pa tek onda početi sa radovima na tunelu Vranduk, odnosno na jednom od najfrekventnijih putnih pravaca u BiH.
Da situacija bude još gora, sada se isti scenario pozivanja na strpljenje, a bez planiranja alternativnog pravca, najavljuje i na dionici prema jugu BiH, na putu M-17, tako da bi u narednim mjesecima saobraćaj na dva mjesta, u tunelu Vranduk i tunelu Crnaja bio obustavljen, odnosno maksimalno usporen, što bi BiH, a posebno FBIH, u saobraćajnom i ekonomskom smislu dovelo do potpunog kolapsa. Smatram da se rekonstrukciji tako važnih i prometnih dionica ne može pristupati na neodgovoran i nestručan način, i zbog toga pozivam JP “Ceste FBIH” da se prije početka rekonstrukcije tunela Crnaja prvo i neizostavno riješi pitanje alternativnog pravca.
I nije tačno da alternativni pravac ne postoji, jer alternativa(e), barem za putnički saobraćaj postoje. Navodim, poznavajući teren, samo neke ad hoc prijedloge kao dokaz da se rješenje, kada se to stvarno želi, može i naći : Potoci - Ruište - Dabića poljana -Borci - Konjic ili izgradnja nove trase od Dabića Poljane do Glavatičeva, koja bi se spojila sa postojećim regionalnim putem koji bi preko Bjelimića išao u pravcu Bjelašnice ili preko Boraka do Konjica. Naravno, prepuštam nadležnima i struci kojima je to obaveza da odrede najbolji alternativni pravac, ali ono što se ne smije dogoditi jeste da, poslije lošeg iskustva koje imamo sa Vrandukom, i rekonstrukcija tunela Crnaja počne bez alternativnog pravca.
Za takvo nešto nema, niti može biti opravdanja. A mislim da je i strpljenje vozača, odnosno gradjana i privrednika pri kraju.
Biznis.ba
