Broj bankrota preduzeća u Njemačkoj u prva tri kvartala ove godine dostigao je najviši nivo u posljednjih jedanaest godina.
Ko je time najviše pogođen i da li bi se situacija uskoro mogla poboljšati?
U uslovima krize, sve češće se poseže za insolventnošću.
„Talas insolventnosti se nastavlja“, citirao je prošlog petka Reuters glavnog analitičara Njemačke industrijske i trgovinske komore (DIHK), Volker Treiera: „Posebno mala i srednja preduzeća upadaju u ozbiljne teškoće.“
Istraživanje DIHK-a pokazuje da se gotovo svako treće preduzeće sa manje od 20 zaposlenih pribojava pogoršanja poslovne situacije. Ova preduzeća čine oko 85 odsto svih firmi u Njemačkoj.
Istog dana (12.12.2025) Savezni zavod za statistiku saopštio je da su njemački sudovi do kraja septembra zaprimili 18.125 zahtjeva za pokretanje stečajnih postupaka nad preduzećima – gotovo 12 odsto više nego u istom periodu prošle godine. Time je broj bankrota firmi u Njemačkoj u prva tri kvartala 2025. godine bio najveći u posljednjih jedanaest godina.
Što je firma manja, to je ugroženija
Da su posebno mala preduzeća izložena najvećem riziku, potvrđuje i profesor Štefen Miler. Insolventnosti se, kako ističe, „u velikoj mjeri odvijaju u sektoru malih firmi“, kazao je rukovodilac istraživanja insolventnosti pri Lajbnicovom institutu za ekonomska istraživanja u Haleu u razgovoru za DW. Kada je riječ o broju zaposlenih, „prosječna veličina je deset radnika, ali većina firmi je i manja“.
Iako to nije presudno u ovom kontekstu, aktuelni talas bankrota vidi se i u privatnoj sferi: u Njemačkoj je prošle godine porastao i broj ličnih insolventnosti. U prva tri kvartala tekuće godine zabilježeno je 57.824 slučaja potrošačke insolventnosti – više od osam posto u odnosu na isti period prethodne godine, piše Deutsche Welle.
Utjecaj na tržište rada
Iako se „lešinar bankrota“ uglavnom nadvija nad malim firmama sa svega nekoliko zaposlenih, zbog porasta insolventnosti kod partnerskih i kapitalnih društava znatno je porastao i broj izgubljenih ili ozbiljno ugroženih radnih mjesta. Prema procjeni Lajbnicovog instituta za ekonomska istraživanja, u tekućoj godini riječ je o oko 170.000 pogođenih radnih mjesta. Prije pandemije koronavirusa bilo ih je manje od 100.000.
Ekonomista Instituta njemačke privrede u Kelnu, Klaus-Hajner Rel, ne želi da precijeni uticaj ovog trenda na tržište rada. Kako navodi, „insolventnosti doprinose blago povećanoj nezaposlenosti, ali razvoj situacije nije dramatičan“.
Nešto drugačiji pogled ima Stephen Muller. Prema njegovim procjenama, u 2025. godini treba „računati sa oko 200.000 pogođenih radnih mjesta – što je relativno mnogo. U godinama prije pandemije taj broj je bio približno upola manji“. Dio tih radnih mjesta „vjerovatno će zaista biti ugašen, jer insolventnosti često dovode do zatvaranja firmi“.
Ipak, Muller naglašava da se istovremeno mnoga nova radna mjesta otvaraju u drugim kompanijama. Efekti na tržište rada su, prema njegovim riječima, „u cjelini podnošljivi. Ne smije se zaboraviti da u procesu tržišnog pročišćavanja često dolazi do prelaska radnika iz slabijih u jače firme“.
Očekivani razvoj događaja?
Za Štefena Milera aktuelne brojke nisu potpuno iznenađenje: „U globalu se rast broja insolventnosti mogao očekivati. Ipak, razmjere donekle iznenađuju.“ Ni Klaus-Hajner Rel nije iznenađen: „U principu, ovakav razvoj bio je očekivan; s obzirom na trajanje ekonomske slabosti, broj insolventnosti je mogao biti i veći.“
Rel razloge za veliki broj bankrota ne vidi isključivo na strani preduzetnika: „Glavni razlog je vjerovatno gotovo trogodišnja troma privreda, sa stagnirajućom ili blago opadajućom ekonomijom.“
Tome dodatno doprinose visoke cijene energije, rat Rusije u Ukrajini i tranzicija ka klimatskoj neutralnosti, što dodatno otežava poslovanje firmama. „U kojoj mjeri su politika sa odloženim reformama i pojedina preduzeća sa zakasnelim prilagođavanjima doprinijeli problemima, teško je precizno izmjeriti“, navodi Rel.
Stephan Muller takođe ističe da se uzroci insolventnosti ne mogu svesti na jednu stranu: „Razlozi su uvijek veoma individualni.“ Problemi često nastaju zbog pogrešnih poslovnih odluka, poput lošeg izbora proizvoda, sukoba između menadžmenta i zaposlenih, ili sporova sa ključnim vlasnicima i drugim stejkholderima.
„Kada se tome pridruže snažno rastući troškovi, strukturne promjene, geopolitičke neizvjesnosti i carine, individualne slabosti i greške mnogo brže vode u insolventnost“, kaže Miler. Njegov zaključak glasi: „Da potpuno zdrava, dobro pozicionirana preduzeća, među najboljima u svojoj branši, nestaju isključivo zbog lošijih okvirnih uslova – to se vjerovatno ne dešava često.“
Samo slab tračak nade
Udruženje stečajnih upravnika i nadzornika u Njemačkoj (VID) aktuelnu situaciju posmatra nešto mirnije. Predsjednik VID-a Kristof Niring izjavio je za Njemačku novinsku agenciju da se „nakon efekata iz perioda pandemije i s tim povezanim porastom insolventnosti, situacija ponovo normalizuje“. Ipak, dodaje da to još „nije preokret trenda, ali jeste svjetlo na kraju tunela“.
Slično razmišlja i Štefen Miler: „U 2026. godini vjerovatno ćemo se kretati približno na visokom nivou iz 2025.“ To je, međutim, samo „uslovno dobra vijest, jer smo se već približili crvenoj zoni“. Drugim riječima, ne očekuje se dodatno pogoršanje. Analiza ključne grupe partnerskih i kapitalnih društava pokazuje da smo se „sa sličnim razmjerama posljednji put suočili prije 20 godina“.
Tračak nade vidi i Klaus-Hajner Rel: „Ako privreda naredne godine poraste za oko jedan odsto, kako prognoziraju različiti instituti, trebalo bi da dođe do smirivanja insolventnosti.“ Ipak, upozorava da se pad broja stečajeva neće desiti sam od sebe: „Strukturni problemi poput američkih carina, konkurencije iz Kine i visokih troškova energije i dalje ostaju prisutni.“
