
Strateške sirovine poput aluminija i čelika postale su glavna vijest proteklih sedmica, budući da se upravo oko njih lome koplja za uvođenje carina.
Prvo su Sjedinjene države najavile uvođenje carina na spomenute robe Meksiku i Kanadi pa ih praktički isti dan odgodile na mjesec dana. Naknadno je pak odlučeno kako će od 13. marta carina biti uvedene i to za sve zemlje, bez iznimki. Utjecaj carina na čelik bit će osjetan, ali ne i presudan, s obzirom na to da su američki izdaci na čelik lani su premašili vrijednost proizvodnje svega 11 posto, stoji u ovosedmičnim analizama Hrvatske udruge poslodavaca.
Očekuje se kako će uvođenje carina najviše će pogoditi sektore poput automobilskog, avionskog te građevinarstva. Međutim, proizvodnja čelika u SAD-u nije rasla još od 2017. godine kao odgovor na carine koje su tada uvedene, dok je uvoz padao budući da je i potrošnja padala. Veće učinke carina osjetit će aluminij, budući da je SAD proizveo samo 750 hiljada tona primarnog aluminija, dok je neto uvezao 2,2 miliona tona pa tako SAD ipak više ovisi o uvozu aluminija nego čelika. U nastavku godine očekujemo, kažu u HUP-u, daljnji rast cijene aluminija iznad 2.600 dolara po toni.
Ako SAD uvede carine na proizvode poduzeća iz EU-a, oni postaju skuplji, što može smanjiti njihovu prodaju, prenosi SEEbiz. Ako EU reagira uvođenjem carina na proizvode iz SAD-a, oni postaju skuplji za potrošače u EU-u.
Uvođenje carina SAD-a državama iz drugih dijelova svijeta isto može stvoriti probleme za EU. Pogođene zemlje mogu preusmjeriti svoje proizvode koji su preskupi za prodaju u SAD-u u Europu, čime se poduzećima iz EU-a povećava konkurencija. Budući da je globalno gospodarstvo vrlo isprepleteno, mogu se poremetiti i lanci opskrbe za mnoga poduzeća iz EU-a i otežati nabava određenih proizvoda po razumnim cijenama.
Nesigurnost izazvana uvođenjem carina i mogućim posljedicama može dovesti do toga da poduzeća odgode ulaganja, čime se stvara dodatna prepreka privrednom rastu.
Međutim, uvođenje carina može i dovesti do toga da zemlje povećaju suradnju s EU-om, kako bi se napravila protuteža SAD-u.
EU već ima trgovinske sporazume sa zemljama i regijama iz cijelog svijeta, što potrošačima omogućava veći izbora, niže cijene te povećanje trgovine i veći broj radnih mjesta.